Zašto misliš da ne možeš?
Prisjetite se samo koliko ste puta do sada sebi rekli da nešto ne možete odnosno koliko ste i kakvih izgovora našli da ne uradite stvari koje ste istinski željeli u životu. I to stvari za kojima ste čeznuli i onda jednog dana odlučili da odustanete jer vas je svakodnevni praktični život nekako samljeo usput. Jer ste radili stvari koje su vam se nametnule i koju su ‘moranje’ i koje u dosta prilika jesu samo slijed onoga kako većina misli i radi. ‘Ne mogu’ je stav koji godinu za godinom ukopava na jednom mjestu i naš život i pored vrlo živih želja pretvara u jednu monotonu liniju čiji kraj znamo sve do prestanka našeg fizičkog postojanja. Odnosno, opišite svoj život, opisat ćete milione drugih koji su proživljeni ili se žive po istoj matrici, a najčešće zbog onoga ‘ne mogu’ iako jaka želja postoji.
Šta stoji između ‘ne mogu’ i ‘mogu’? Koji je to tako snažan zid koji vas sprečava da uskočite na nove tračnice i promijenite smjer? Ko vam je to rekao da želje u jednom trenutku prestaju odnosno da se ne mogu ostvariti? Možda ljudi koji u životu nikada nisu pokušali? Ili oni koji su već davno zamrli, a još žive? ‘Ne mogu’ su dvije riječi koje, kao i svake druge, stalnom upotrebom pretvorimo u mantru koja se onda pretvori u našu stvarnost koja postaje sve ono o čemu razmišljamo na način na koji razmišljamo. Dakle, sami sebi svojom energijom zatvaramo sve puteve prije nego smo bilo šta pokušali. Odnosno sami sebi kreiramo nemogućnosti i niz neuspjeha ma o koliko malim koracima da se radi. ‘Ne mogu’ je samo u glavi, u toj misli koja visi nad mogućnostima i priziva strah sa onim ‘šta ako’, sumnju, zamagljuje pogled, ubija perspektivu. To je samo mišljenje koje taba put stvarnom neuspjehu počesto zbog iracionalne i neobjektivne slike koju gradimo zbog drugih i njihovih iskustava koja su sami sebi stvorili.
Kada bismo se samo malo poigrali riječima i iz ‘ne mogu’ izbacili ono ‘ne’ te ga češće koristili u kontinuiteu duži vremenski period, čuda bi se sigurno počela dešavati. Naime, tolika je snaga riječi. Potpomognuta našim snažnim vjerovanjem, u mogućnosti je u potpunosti promijeniti živote. Dakle, ako bi se fokusirali na ‘mogu’ i to izgovarali svaki dan, sve okolnosti bi se korak po korak počele mijenjati. I to prema našoj vlastitoj želji, prema viziji života kakav želimo i kakav vjerujemo da zaslužujemo. Jer to kreiramo sada, u ovom momentu, a dobijamo sutra ili prekosutra. Sve u skladu s onim da ne možemo znati kakva nam je budućnost jer to ne možemo vidjeti, ali možemo učiniti sve da je uredimo po našim vlastitim mjerilima. Ključno je – ‘možemo’. Inspiraciju možete naći u milionima ljudi koji su to već učinili i koji su iz ‘ne mogu’ prešli u ‘mogu’. Između ostalog, trebate vjerovati i u čuda jer se ona dešavaju.
Najjednostavnije rečeno – kada budete pred odustajanjem od nečaga, pitajte ste zbog čega? Koje su to okolnosti, ljudi, uvjerenja, prepreke, koje vas tjeraju da ne vjerujete sebi i u sebe i zašto ne biste pokušali barem jednom? Preispitajte ustaljeni način razmišljanja i to što vas koči da počnete pričati novu priču, da promijenite ploču i svoj životni kurs. Izađite iz tjeskobe i oskudice istosti i razvijte krila koja svi imamo da bi sa punim zamahom letjeli kroz život. Preskočite strah i sumnju, brigu i nametnuti teret, jer oni ničemu ne služe. Osjetite slobodu i moć koja nam je svima data. Kada se stvari počnu mijenjati, a hoće, onda će vam i ono što vam se činilo kao ogromna prepreka, biti jedan inspirativni korak koji ćete sa lakoćom preći. Stvar je samo u tome što takve korake moramo praviti svaki dan pomalo i snažno vjerovati da naša vizija dobija fizički oblik. I sve vam ovo može zvučati kao isprazna teorija, dokono filozofiranje o životu, ali s obzirom da ništa ne košta osim malo rada na sebi, zašto ne bi pokušali? Jednako onako kako se oblikuju mišići u teretani, tako se oblikuju i misli u glavi. Kada one prerastu u nove ideje, vaš novi život čeka na pragu. Samo se treba usuditi. Za kraj, stvarno se zapitaj – zašto misliš da ne možeš?
