Zaboravio si da možeš sve što hoćeš
Kad si bio mali, sasvim si slobodno izražavao ono što želiš i to dobijao. Kad si porastao, to si zaboravio. Zbog čega? Jer su te uvjerili da je život težak i da moraš raditi stvari, baš onako kako drugi žele, baš onako kako ga je društvo dizajniralo i baš zato da bi zadovoljio sve oko sebe. A, onda, pristajući da igraš tu igru, zaboravio si šta ti stvarno želiš i zaboravio si tražiti to što želiš. Samo iz razloga jer su stvari koje svi rade na isti način bile najprirodnije, dok su tvoje želje odudarale od šablona u koji se uvukla velika većina. Pa su onda stvari koje si stvarno želio negdje usput postale tvoja prošlost, ali nikad nisi na njih zaboravio, ostale su titrati duboko u tebi, kao podsjetnik na samog tebe, na ono što je tebi suštinski najbitnije i zbog čega si na ovom svijetu. Kao onda kad si bio mali, kad si znao tačno šta želiš i to dobijao, poprilično brzo. Vođen jedino čistom emocijom koja ti je otvarala put ka onome što stvarno jesi. To dijete nikad nije nestalo u tebi, nego mu je samo rečeno da mora odrasti jer je život ozbiljna stvar gdje za veliku djecu i njihove želje nema mjesta. Samo, bol, muka i patnja.
A, zapravo, priča je potpuno drugačija. I dalje si tu, sa onom istom željom, koja nikad umrijeti neće u tebi, koja te izjeda svojom slatkoćom, koja te muči i čeka da bude ostvarena. Ma koja da je želja u pitanju. Nema veze. I dalje si tu sa istom energijom, sa istom čistom emocijom koja te vodi ka jedinom tvom pravom putu, ka originalu zbog kojeg si se pojavio, ka tvojoj ulozi koju trebaš odigrati u kratkom ovozemaljskom putovanju, bez ikakvih ograničenja za koja su te uvjerili da navodno postoje. Oni su te samo uvjerili, jer sami vjeruju u to, ma ko da su oni. Oni su ti rekli da ne možeš, a ti si rođen sa znanjem da granica nema i da možeš sve što hoćeš. Bez izuzetka. Jednom kada ti tuđe priče i tuđa iskustva prestanu biti putokaz u pisanju vlastite priče. Jer znaš da si unikat i da samo ti možeš koračati svojim stopalima, vjerovatno nekom novom stazom koja će ti pokazati jednu najjednostavniju stvar – kako je život lijep i bogat. I kako ti je sve na raspolaganju. I kako se jednostavno samo trebaš odlučiti šta je to što želiš u svome životnom iskustvu. Bez obzira na njih.
Dakle, ništa nisi izgubio i nikad nije kasno da probudiš sve ono što je do sada spavalo u tebi, da preokreneš tokove, da izroviš emociju, očistiš prljavštinu i zasijaš baš onako kako si nekada sijao sa čistom energijom i znatiželjom za svijetom koji te okružuje. Nisi izgubio tu kreativnost jer tu si da bi stvarao, ne ono što stvaraju svi oko tebe, nego ono što itekako osjetiš da te čeka da se ispolji, ono gdje se najbolje osjećaš, gdje je tvoja najoriginalnija uloga. To je ono mjesto rezervisano na ovom svijetu, to je ono znanje koje ti niko ne može uzeti i to je onaj prostor koji ti trebaš popuniti. Imenom i prezimenom. Jedinstvenim DNK kodom. Sve što trebaš uraditi jeste da se opustiš i osjećaš dobro. To je najvažnija bitka tvoga života, najveća kreacija. Jer znaš da ti to možeš. I da su jedine granice one imaginarne koje ti isrctaš u svojoj glavi. Dobro znaš da je sve dobro, počevši sa momentom u kojem sada čitaš ove retke i da će, na kraju, sve biti dobro. I sve je tvoj posao. Tvoje iskustvo ne kreira niko drugi jer ti suvereno donosiš svoje odluke. Za sve što se dešava u tom iskustvu, negdje i nekad, ti si donio odluku. Ti si dozvolio da ti život bude takav kakav jeste sada. Pa je računica onda sasvim jasna. Isto tako možeš donijeti odluku da promijeniš svoj život, budeš sve ono što želiš i imaš sve ono što ti srce traži. Baš kao ona mala beba na početku tvoje životne karijere.
