Za novi život trebaš novu priču

Ovo je univerzalni princip – onako kako zračite, tako ćete i privlačiti. To jeste, način na koji razmišljate direktno se reflektuje u ono što je vaš svakodnevni život, bili vi toga svjesni ili ne, priznavali vi to ili ne, vjerovali u neku imaginarnu sudbinu ili misterizone sile koje vam navodno kroje vaše životno iskustvo. Stvari su, zapravo, mnogo jednostavnije. Sve što vidite, osjetite i namirišete rezultat je vaših i samo vaših misli kojima ste kreirali svoj unikatni životni prostor i okvir u kojem ćete se kretati. Ma kako on da izgleda. Sve, doslovno sve, rezultat je promišljanja vašeg uma i skrojeno prema energiji koju odašiljete iz sebe prema svijetu. Dakle, sve što pošaljete i način na koji pošaljete, vraća vam se istom mjerom. Kao neka vrsta matematičke igre gdje su sve poznate, a nepoznatih nema. Ma koliko se trudili da stvari koje nam se ne sviđaju opravdavamo uplivom nekih nepoznatih energija kojih se trebamo bojati i na koje se oslanjamo kada nikoga drugog ne želimo kriviti za neuspjeh, a ponajmanje sebe.

No, ovo je dio ljudskosti odnosno dio ljudske slabosti. Izbjegavanje odgovornosti za vlastiti život i prepuštanje bujici koja nas može odnijeti bilo gdje. Bez nekog plana, bez velike želje, uspavane, bez ikakve iskre, htijenja, želja, motivacije. Jedno prepuštanje navodno slučajnim okolnostima i predavanje moći nekome drugome, kao da zaista nismo sposobni da ispravimo sve nepravde za koje smo sami krivi. A život se obično provodi u krivici zbog stvari koje smo željeli uraditi, ali nismo, iz raznih razloga. Prošlo vrijeme, stari smo, nisu nam dali roditelji, nije bilo vremena, nije bilo novca… nastavite niz. Izgovor za izgovorom dok gasimo vatru života i pokopavamo sve naše snove i nadanja da zaista možemo uzletiti, napraviti preokret, usuditi se i odbaciti samonametnute okove. Prije nego zakoračimo u vrijeme kada će nas fizička mogućnost napustiti.

A naši životi mogu biti itekako drugačiji od onih kakve trenutno živimo i kojima smo iz raznoraznih razloga nezadovoljni. Najprije našom jednostavnom odlukom da želimo nešto drugo, neku promjenu, a zatim promjenom priče koju svaki dan pričamo. Toliko valjda možemo za početak. Nova priča sigurno će nam donijeti nove stvari iz prostog razloga jer smo promijenili našu frekvenciju i energiju usmjerili ka nečemu drugom. Na primjer, ako smo svaki dan stalno žalili na nešto, stvari koje smo dobijali zauzvrat su one oko kojih smo se stalno morali žaliti. Ako smo stalno govorili kako nema novaca, novaca uistinu i nije bilo. Jedna sasvim jasna analogija dešavanja u našim životima. Ako se prestanemo žaliti, stvari će se automatski promijeniti i na iste dešavanja reagirat ćemo drugačije. To je poput male igre koja ne košta ništa, osim pažnje, fokusa i uloženog vremena. Poput traženja odgovarajuće vrste muzike na radio prijemniku ili uštimavanja radio stanice na čijim talasima znamo da ćemo naći dobru zabavu. Ili poput stvaranja nove navike kroz vježbu. Svaki dan po nekoliko minuta i onda povećavati dužinu svaki novi dan.

Dakle, zaista, za novi životni početak potrebna je nova priča, novi dijalog sa samim sobom i novi obrazac razmišljanja. Jednom kada usaglasimo kakav je to naš novi životni model, jednostavno naglas, dan za danom, trebamo pričati o njemu, izgovarati nove riječi, donositi pozitivne afirmacije i korak po korak formirati novi mentalni sklop. Sve se to može odnositi na bilo šta što želimo uz veliku vjeru da to možemo dobiti i da ćemo to dobiti. Sa lakoćom i bez ikakvih problema. Bez gledanja na trenutnu situaciju ili okolnosti u kojima žive drugi ljudi, slaganje životnih kockica po vlastitoj želji ili poput pripremanja omiljenog jela u kuhinji sa raznovrsnim namirnicama. Nova životna priča je samo jednu odluku daleko, a udahnućemo je ako joj damo glas, ako je ispričamo, riječ po riječ. Ili napišemo na papir i naslikamo svojom vizijom. Onda je pred nama cilj i meta koju trebamo pogoditi svojom energijom. Ukoliko toga nema, ponavljat ćemo jedno te isto iz čega će se rađati jednake stvari i životni scenario koji možemo predvidjeti do kraja svog fizičkog postojanja. A, ko to želi jedno te isto?

 

AUTHOR: Asim Bešlija