Uvijek smo na ivici promjene
Promjene se ne dešavaju samo iz jednog razloga – samo zato što ne vjerujemo da su moguće. Najčešće vjerujemo da je moguće samo ono što je ovdje i sada, što možemo vidjeti golim okom, opipati ili osjetiti svim našim čulima. Na takav način dobijamo samo iste događaje u životu, materijalne i nematerijalne, i praktično jednu te istu stvarnost umonožavamo u budućnosti ne dozvoljavajući bilo kakvom novom scenariju da se odigra u našem životu ili novoj želji da postane vjerovatnost. Komfor udobnosti onoga što znamo naspram nepoznatih teritorija, koje će nam donijeti jedan još uzbudljiviji život i ostvariti zamisli koje ponekad stidljivo razmotrimo, uvijek prevlada. Uvijek nas zakoči u onim momentima kada smo tako blizu da obgrlimo nešto sasvim novo ma koliko strah nadjačavao ono što nam srce želi i zbog čega se već unaprijed osjećamo dobro. Najčešće je potrebno samo donijeti odluku i prepustiti se kako bi na horizontu vidjeli ono za čim čeznemo cijelim bićem i što nam je opet najčešće nadohvat ruke. Jedina ograda koja stoji ispred nas je misao da to ne možemo i da nije moguće. A, zapravo, nikakve ograde ne postoje.
Zbog toga sve svoje kreativne ideje ponesemo u grob, kada naše fizičko iskustvo prestane, i život preokupiramo monotonim ritualima svakodnevnice koja nas doslovno ubija svojom ustaljenošću i svim poznatim, jednim tokom koji nam je već zapisan, naređen, određen i uslovljen kako bi navodno živjeli sretan i ispunjen život. Drugi su nam tako rekli. Također su nam rekli kako bilo kakve promjene nisu moguće, nisu normalne, kako sve što odstupa od društvenog standarda, nepisanog pravila, nije dobro za tebe i za mene. Serviran nam je paket želja drugih koje moramo ispuniti i kada se to desi, život je već prošao. Ostaju vam sjećanja, identična sjećanjima milijardi drugih i žal za svim onim što niste uspjeli uraditi zbog ovog ili onog razloga. Promjena kroz koju ste željeli napraviti nešto više od svog života nije se desila. Jer, eto, okolnosti su bile takve, nije vam se dalo, nisu vam dali, niste imali vremena. Promjena zbog koje ste sagorijevali u sebi. A promjena je uvijek bila tu iza ćoška, samo da ste joj dali slobodu, otpustili misao, uživali u realizaciji ideje. Samo pomislili, odlučili,, usmjerili svoju energiju na ono što želite. I doslovno svjedočili čudima. Iz jednostavnog razloga – jer život jeste čudo.
Čuda se dešavaju svaki dan. Samo treba vjerovati u njih. Poslušajte priče ljudi koji su ih doživjeli. Inspirišite se njihovim iskustvom i slobodom koju su ostvarili. I šta ćete čuti od njih? Da je promjena itekako moguća i da je samo treba poželjeti. Promjena je uvijek tu. Mi smo uvijek na ivici promjene iz prostog razloga jer je život sam po sebi jedan proces stalne promjene i rasta, a ne statiranja u jednom mjestu iz čije navodne sigurnosti bolje prosuđujemo svijet kroz dva kriterija – dobro ili loše. Promjena je i jedan od prirodnih ciljeva života. Putovanje koje nam je dato kako bismo mogli iskusiti različite stvari odnosno doživjeti svijet u svoj njegovoj raznolikosti. I to nema veze ni sa kakvom kolektivnom ulogom koju navodno trebamo ispuniti, već samo sa našom ličnom životnom misijom prateći dobra osjećanja kao navigaciju za sve stvari koje želimo napraviti, iskusiti, načinom na koji želimo oblikovati naš vlastiti univerzum sa onom količinom slobode i radoznalosti sa kojom smo došli na ovaj svijet. A za to nam je potrebno samo da obgrlimo promjenu kao životni koncept i da doslovno svaki dan doživljavamo kao priliku da u život privučemo ostvarivanje velikih ili malih želja. Jer to je naprosto zbog čega smo tu. Bića koje šire univerzum ispunjavanjem svojih želja i svojim ličnim rastom.
Promjena je moguća uvijek i svugdje. I u ovom momentu dok čitate ovaj tekst moguće da ste donijeli jednu malu odluku koja vam u potpunosti može promijeniti život. Svaka minuta šansa je za promjenu ako prihvatite da to od sada postaje vaša stvarnost i da uživate u osvajanju novih prostranstava vaše mašte i njenog pretvaranja u opipljive i vidljive stvari. Promjena smo mi sami, po svojoj prirodi, iz razloga što svjesno ili nesvjesno mijenjamo svijet oko sebe. Promjena je naša energija jer smo ponajprije bića puna energije koja su jedina sposobna da njome manipulišu i dizajniraju svoju svakodnevnicu po vlastitom nahođenju. Odluče da li će biti sretni ili nesretni, da li će uživati u svome životu ili ga pretvoriti u patnju sve do posljednjeg daha. Promjenu samo trebamo pustiti u vlastiti život, dati joj prostora i vremena, i uživati u samom procesu, a ne krajnjem rezultatu. Jer kad nam rezultat stigne, gotovo je, ispunili smo što smo htjeli i krećemo sa realizacijom nove želje. Sve do kraja života. Jer na kraju života neće biti promjene. Samo žal za onim što niste uspjeli ostvariti. Mnoštvo ideja koje će biti zauvijek zakopane pod zemljom jer niste imali hrabrosti da ih bar pokušate ostvariti. Iako ste svakog momenta vašeg života za to imali šansu.
