Tvoje srce zna put
Tvoje srce zna put. To jedina istina. Um samo zavarava, pokušava da te usreći šarenilom površnih stvari, iako u tebi tinja nezadovoljstvo. Dobijaš stvari, a nemaš mira. Zašto? Jer ti je srce nemirno. A, znao si da si samo trebao poslušati srce, sve one njegove intuitivne poruke, poletjeti sa onim ‘gdje te srce vuče’. Jer srce najbolje zna gdje ćeš se osjećati najbolje. Ko je to mjesto, vrijeme, ko su ti ljudi, koja je to energija, gdje ti je to najudobnije. Sve ostalo je obmana. Obmana u ovoj jednoj epizodi života koju režiraš cijelo vrijeme, da li prema svome srcu ponekad, da li prema razumu koji te nekako stalno kažnjava. Srce je najbolji sudija jer ti šalje signale iz najdubljih dubina i jednostavno zna gdje ćeš se to najbolje osjećati, a osjećati se odlično vrhunac je našeg stvaranja u ovom iskustvu. Tada je sve potaman. Pa makar živjeli i na samom kraju svijeta. Poslušaj svoje srce, utišaj um, uroni u tišinu, i sve će ti se samo kazati. Jer sebe trebaš slušati. Sve što ti treba već je u tebi.
Srce ti, zapravo, stalno kazuje. Ali ti ne slušaš. Povodiš se pričama, savjetima, putokazima, svijetom koji te okružuje, zaboravljajući da imaš to nešto jedinstveno u sebi i da je to ‘ono’ namijenjeno za tebe, to je taj tvoj životni dizajn, tvoja ulaznica za život kakav si oduvijek želio živjeti. Samo to trebaš prepoznati, osjetiti, oživjeti i početi živjeti. Srce će te putem dobrih osjećaja odvesti tamo, jer drugog put ka sreći nema. Srce će ti donijeti punoću vremena gdje je svaki trenutak svojevrsna historija, dan kao godina za pamćenje, a čitav život neiscrpna energija koju dijeliš svuda oko sebe. Sve je to tvoje jako srce u mogućnosti. Povesti te putem intuicije da ostvariš sve ono što se nakupilo kao gomila želja, a što si zakočio jer je razum rekao da ne može, jer su te ubijedili da to nije za tebe, jer ti je rečeno da moraš nešto drugo. A, srce je oduvijek znalo da treba drugačije, samo da si poslušati htio. Da si imao hrabrosti.
Jer tvoje srce je čisto, baš kao i srce svakog od tih ljudi koje srećeš svaki dan. Samo ti se nekad učini da nije. To im se samo razum malo pomutio, to su i oni skrenuli s puta. Tvoje srce je čisto i tako si došao ovdje i jesi tu, da dijeliš tu čistu emociju i da je pratiš. Da se otvoriš svijetu i da svijet primiš k sebi. Da iskusiš ovo bogatstvo i da ga podijeliš sa drugima. Tvoje srce želi dobro i sebi i drugima. Bez trunke grižnje savjesti, bez okolišanja i dvoumljenja, bez ikakvih lažnih nadi i površnih osjećaja. Tvoje srce zna da ga m često vara. Pa i kad pristane na odluku uma, skoro pa da zastane. Nije mu tu mjesto,nema šta tu tražiti. I uvijek se pokaže da je bilo u pravu. Pristaje na kompromis, ali priznaje grešku. Tvoje srce uvijek zna šta je najbolje za tebe. Zato mu povjeruj otvorenih očiju, zato ga prigrli kao najbolju navigaciju koja će te voditi širom ovog velikog svijeta. Jer tvoje srce je mjesto tvoga izobilja.
A, šta ako ne budeš slijedio svoje srce? Balansiraćeš između njega i uma, raditi stvari koje ne želiš, slušati ljude koje moraš, praviti odluke koje će te i dalje voditi daleko od svega onoga što si ikada želio biti. Znat ćeš to dobro jer se uporno nećeš osjećati dobro. Slika koju su davno stvorio, više neće biti tvoj odraz, već razmazana vizija svih onih koji misle da znaju šta je najbolje za tebe. Nećeš biti svoj, patićeš u svome životnom iskustvu. I onda na kraju i žaliti što nisi slušao svoje srce, već sve ono što te okružuje, što nisi pratio svoje snove jer jedino ih ti možeš pretvoriti u stvarnost. Iz jednostavnog razloga jer su samo tvoji. Srce to jako dobro zna. I sve što si dobio na poklon da kroz ideje da stvoriš dok si ovdje s nama, srce je već prepoznalo. Možda si odustao, možda se preplašio, a možda zaboravio ko si i zašto si ovdje. Za sve, ipak, postoji rješenje. Pitaj svoje srce. Poslušaj ga. Barem više od jednom. I onda, sva čuda ovoga svijeta za tebe su moguća. Samo se usudi.
