Tvoja želja doslovna je zapovijest
Ako bi se samo vratili u naše djetinjstvo, onda kada smo bili bezbrižno i razdragano dijete koje je imalo jasne, jednostavne i životne želje, možda bi nam životi, bez obzira na okruženje, bili daleko jednostavniji. Odnosno možda bi sve što želimo, a što smatramo teškim, lakše podnosili i bili inspirirani našim svakodnevnim životom. Umjesto stalnog žaljenja, fokus bi prebacili na ono na čemu možemo biti zahvalni. Na primjer, krov nad glavom, obuću, odjeću, hranu, fine prijatelje i porodicu, mogućnost da smo sposobni i zdravi da osiguramo dostojnu egzistenciju. Za početak. I zar nije tako bilo u djetinjstvu? Onda kada smo na najneviniji način posmatrali svijet i kad smo bili zadovoljni tim jednostavnim stvarima i apsolutnom pažnjom koju smo dobijali od roditelja i rodbine. Kada smo svaki dan posmatrali sa znatiželjom i otkrivali nešto novo. Taj osjećaj radoznalosti da iskusimo nešto novo i saznamo više. Većinom pokrenut pozitivnom emocijom nekog ko se dobro osjeća u svojoj koži jer mu toplo, nahranjen je i posvećena mu je pažnja.
Tu vrstu osjećaja i gledanja na svijet smo zaboravili na putu da postanemo ozbiljni i da nas se ozbiljno shvata. Jer život je, navodno, preozbiljna rabota za koju su nam pravila i propise skrojili neki drugi ljudi. Čak i onda kada duboko vjerujemo i znamo da onu nježnu dječiju kreativnost još uvijek nosimo u sebi, ali morali smo je prekriti debelim slojevima zaborava kako nas ne bi prozvali baš djetinjastim i previše opuštenim u sistemu koji traži toliko uokvirenog ponašanja kako u najmanju ruku ne bi izgledali čudni. Zapravo, ta dječija mašta je najuzvišeniji oblik kreativnosti jer nas tjera da stalno istražujemo, smišljamo, inoviramo, nadgrađujemo i iskustvo života podižemo na jedan potpuno novi nivo i tako duhovno rastemo sa neograničenim osjećajem zadovoljstva i sreće sa pozicije na kojoj se trenutno nalazimo. Ma koliko to ludo i otkačeno izgledalo svijetu oko nas. To je ona najčistija energija koja nam doslovno donosi sve što poželimo na jedan opušten način, lišen svakog otpora i potpomgnut čistom ljubavlju da našu želju pretvorimo u stvarnost. Ma o čemu da se radi u njenom krajnjem fizičkom obliku.
Ovo smo zaboravili. Umjesto toga dobili smo programe po kojima je svijet loše mjesto za život na kojem se moramo patiti kako bi ostvarili sve naše vizije ili kako je ono što želimo nemoguće, već možemo dobiti samo ono što već neko drugi ima, koristeći jednak način razmišljanja. Jer ako nije tako, ne može nikako. Ako želimo drugačije, nećemo stići nigdje. I onda je nastao konflikt između onoga što želimo i onoga što drugi žele od nas, između našeg unutrašnjeg mira i tuđeg vanjskog nemira, između miliona različitih misli koji su nam od iskustva napravili vrtlog protivrječnosti koji nas je udaljio od one dobrobiti koju smo imali kada smo bili malo dijete. Pa smo tako prihvatili program u kojem nam je rečeno da ne možemo dobiti sve što želimo ili biti sve što hoćemo, jer su tuđa ograničavajuća uvjerenja i jednako takvo iskustvo postala nepisani zakon, posebno naših roditelja. Iako je istina na sasvim drugoj strani spektra. Onoj na kojoj se nalazi sloboda.
U tom konfliktu želja, ideja, nametanja, vizija, očekivanja i stalne frustracije, zaboravili smo da zapravo sve što dovodimo u naše iskustvo stvaramo našim mislima koje pretvaramo u ideje a onda u konkretne stvari. Dakle, sve stvorimo sami, bili mi toga svjesni ili ne. Najčešće nismo. Pa se onda čudimo kako to da smo razvili neku bolest, a toliko dugo smo bili izloženi stresu, ili kako to da se naš plan ne realizira, a nismo se usudili da jako vjerujemo u njega. Zaboravili smo taj čisti osjećaj želje i njenog ostvarenja, onda kad nas ništa nije sputavalo da je ostvarimo. Kao djeteta. Pitaj i bit će ti dato. Poželi i ispuniće ti se. I uvijek je bilo tako. Uvijek smo dobijali ili pažnju ili poklone ili neko treće iskustvo. I zaboravili da taj princip možemo koristiti i danas kada smo navodno odrasli ljudi, zabrinuti neispunjenim željama i iziritirani kako se život odvija, diskonektovani od našeg izvora jednostavnosti i osjećanja da je sve dobro i da će i dalje dobro biti.
A, ta formula je, da se podsjetimo, jednostavna. Dobro misli i dobro će ti doći u život. Budi negativan i tvoje iskustvo bit će samo negativno. Ima li boljih dokaza za ovo od materijalnog svijeta koji nas okružuje? Sigurno da ne. Jer sve na šta usmjeravamo našu pažnju, dobija prostor u našem iskustvu. Ako stalno razmišljamo o bolestima, njima i svjedočimo i oko sebe srećemo većinom one ljude koji su bolesni ili jednostavno moramo stalno ići na preglede i sretati one koji su bolesni. Ako razmišljamo o prosperitetu i uživanju u životu, cijenit ćemo naše iskustvo do najmanjih sitnica i uživati u njemu, svjedočeći okruženju i ljudima koji su slični tome. Dakle, sve na što fokusiramo energiju i što postanu naše dominantne misli, bit će ono što ćemo dobiti, bilo to dobro ili loše iskustvo, ovisno o našoj percepciji. Znajući pri tom da je dobrobit naše prirodno stanje i da mu našim otporima ometamo put da se ponovo poveže sa nama. A, magija i čuda kojima smo svjedočili kao dijete uistinu postoje. Pogledajmo okolo i potražimo inspiraciju među onima koji su se odlučili vratiti sebi, osvježili se i živnuli, te ponovo udišu život punim plućima. I nezaboravite da takva jedna osoba živi u svima nama. Samo joj naš um ne dozvoljava da iskorači na svjetlost i pokaže se u punom sjaju. Dakle, tajna je u nama.
