Svoje nezadovoljstvo nosimo svuda sa sobom
Ovo je univerzalna istina. Ako nisi zadovoljan sa samim sobom sada i ovdje, nećeš biti nigdje drugo, ma gdje god da pobjegneš od sadašnjosti. Ljudi zbog trenutnih situacija koje su problematične, nastoje sebe zamisliti u nekim drugim sredinama, zemljama, kontinentima, gdje bi navodno našli sretniji život, misleći pri tom najviše na materijalna bogatstva i egzistenciju.
Međutim, najčešće sa sobom nose i nezadovoljstvo koje najčešće nema veze s materijalnom situacijom. Jer jednom kad se ta materijalna situacija u nekoj drugoj zemlji popravi, opet se pojavljuje nzadovoljstvo svim i svačim – od hrane, kulture, nostalgije, vremena i tako dalje. Tako da nekako ispadne da je materijalna situacija u čitavoj priči bila nekako ponajmanji problem i da su suštinski nezadovoljni sami sobom.
Dakle, možda da su poradili na sebi i neophodnim promjenama, situacija bi se okrenula na mnogo pozitivniju stranu. Možda da su usvojili nove vještine, došao bi neki posao ili bi dobili neki bolji, ili bi napredovali na već postojećem ili bi bili u potpunosti zadovoljni činjenicom da su im se sve karte složile i da se mogu preseliti bilo gdje na kugli zemaljskoj. Dakle, sa onim unutrašnjim mirom.
Mnogo nas traži nešto novo bez ikakve vjere da ćemo to naći ikada tu gdje smo sada, vodeći sebe u stanja koja se bliže ekstremnom nezadovoljstvu i depresiji, a dalje i raznim bolestima koji su logičan slijed naših mentalnih stanja. Mnogi od nas nisu nikada istražili sve svoje mogućnosti nego su samo čekali da se stvari dese. Nisu zarovili unutar sebe i otkrili neki drugi talenat koji je možda bio sjajna šansa za razvijanje vlastitog posla, ili udruživanje s nekim drugim, ili razvijanje neke treće varijante koja nas je mogla iznenaditi svojom kvalitetom.
Također, mnogi će reći da je i sama pomisao da se možda radi nešto što neki nikad nije radio, ili da se možda pomisli na promjenu profesije ili uopšte promjenu posla, fantaziranje. Jer vidite gdje živimo, kakva je situacija, ništa se ne može. Ako vjerujete da se ništa ne može, onda će tako i biti. Ako vjerujete da niste sposobni da vlastitim rukama ne možete napraviti vlastitu egzistenciju, onda će tako i biti. Ako vjerujete da ćete uvijek živjeti u oskudici, onda će tako i biti. Dobit ćete sve ono u šta vjerujete. I ako sami na vjerujete u sebe, za koga drugog mislite da će vjerovati u vas ili da će možda promijeniti vaša vjerovanja?
Pobjeći od sebe ne možete. Pare neće kupiti unutrašnju sreću i nezadovljstvo će biti konstanta života. Sve do momenta dok ne odlučite da budite drugačiji, da pronađete duševni mir i sa te pozicije počnete uživati u životu. Bez toga će bilo koja ‘sretna zemlja’ za svakoga biti nesretna jer osim novca nije dobio ništa odnosno dobio je samo patnju na neki drugi način. Bez osjećaja zadovoljstva ne može se uživati u bilo čemu, pa ma koliko malo imali, i ne može se krenuti naprijed u susret mnogim sretim životnim trenucima. I sve je stvar odluke. Naše lične. Svakoga pojedinačno.
Najprije biti zadovoljan i smiren, a onda vidjeti šta to možemo ponuditi svijetu od mnogih naših talenata. A, svako ih ima.
