Šta vam je danas izgovor?
Većina nas živi po rutini. Od vremena kada krenemo sa poslovnim obavezama, karijerom, porodicom i svime ostalim što rade svi ‘normalni ljudi’. Ovo znači da već znamo šta ćemo raditi tokom cijele godine, otprilike kada ćemo ići na odmor, vikendicu ako je imamo ili u posjetu porodici koja živi u inostranstvu. I to je to. Do kraja života. Jer ovo je normalno i nikako drugačije ne može. Tako su nas naučili roditelji i društvo i mi ne znamo za drugi put. A, on itekako postoji. Onog dana kada shvatimo da ako samo promijenimo svoja uvjerenja, da ćemo promijeniti i život bez obzira kakve su nam trenutne okolnosti. Dakle, čak i onog momenta kada vam neko počne pričati ovakvu ili sličnu priču i kada se vaš komentar svede na ‘ne znaš ti kako je meni’, ili ‘ja imam porodicu’ ili ‘nemam vremena’, stvari se mogu promijeniti. Pitanje je da li promjenu želite i da li će vam odlazak i dolazak s posla i vrćenje pred tv ekranom biti jedine uspomene koje ćete ponijeti u svoj penzionerski život. I ne samo to.
Uglavnom, kada god treba napraviti promjenu nađe se neki izgovor. Zapravo, svaki put kada sebi kažemo da nešto iz nekog razloga ne možemo, a to jako želimo, imamo samo uobičajen izgovor. Plus nevjericu da se išta može promijeniti jer ,eto, takva je situacija u zemlji, političari su loši, pada kiša, pobijedio je Trump. Pa, kakvog smisla ima da ja nešto mijenjam kada je sve već otišlo k vragu? Radije ću se najesti i zaspati nakon teškog dana na poslu kojeg ne volim. Ali kada biste pronašli samo malo inspiracije i svaki dan ubacili u svoj program po jednu drugačiju misao, osvježili svoj mentalni sklop, promijenili pogled na stvari, možda biste i svjedočili jednom novom svijetu koji bi vam došao bez ikakvog velikog napora. Opet kažem, potrebno je malo inspiracije, drugačijih priča, svjedočanstava ljudi iz vaše bliže okoline kako biste vidjeli da i te najveće prepreke, kako ih vidimo, nisu planine koje se ne mogu osvojiti.
Meni je nekako uvijek najbolji i najjednostavniji primjer ljudi koji su odlučili da se počnu baviti nekim sportom. Trčanjem, na primjer. Iz bilo kojeg razloga – zbog zdravlja, bolje kondicije, preoblikovanja tijela, jednostavno da se bolje osjećaju. Prvi korak, donošenje odluke da se krene u promjenu, uvijek im je najteži. I jednom kada osjete tu slobodu pokreta, onda nastupa oslobođenje i vraćanje životne energije, osvježavanje unutrašnjeg bića, podmlađivanje organizma i jedna totalno drugačija perspektiva u odnosu prema okolini. Dakle, čitava životna energija se preokreće što utječe na ponašanje i na poslu, u školi, kod kuće, bilo gdje da se zadesite. Vi ste nekako druga osoba, nekako vam sve ide lakše i jednostavnije i pozitivan osjećaj je uvijek tu iza ugla. A, za ovo vam svakako ne treba puno – ni novca, ni vremena ni bilo kakvih drugih resursa.
Isti princip je i za sve ostale stvari koje žarko želite uraditi. Jedina prepreka je vaš stav, vaše uvjerenje da iz ovog ili onog razloga to ne možete i strah od toga šta se krije sa druge strane, kakvu ćete to osobu otkriti kada se promijenite ili šta će neko drugi reći na to sve. Međutim, čar svega i jeste u tome da je to nepoznanica i da treba uživati u putovanju koje jeste drugačije, ako se već ne osjećate ugodno sa saznanjem da ćete čitav svoj život provesti u jednom šablonu i da već sada možete znati kakav vam je scenario namijenjen. A bit će ako samo ne umiješate svoje prste u oblikovanje one forme od gline i ne napravite oblik u kojem se najbolje osjećate, i plus ne dozvolite da se oept nekad, u neko vrijeme, taj olbik može promijeniti. To jest, ako dopustite da je život satkan od niza neprekidnih želja i da je to sasvim normalna stvar. Sve ostalo je nametanje ograničenja putem izgovora i gašenje životne vatre prije nego ste je uspjeli i osjetiti.
Zato, kada započinjete svoj dan, a svaki je priča za sebe, upitajte se – šta vam je danas izgovor za sve što želite uraditi? I, zašto sami sebe ograničavate?
