Šta radiš kad ništa ne radiš?

Ovo je tipično pitanje iz spomenara koje smo svi popunjavali kad smo bili u osnovnoj školi i kad smo se iz petnih žila trudili da budemo što duhovitiji. A, šta bih radio kad ništa ne radim? Pa, ništa! Ležim, zvjeram okolo, gledam TV, igram klikera. Samo da vrijeme prođe. Ili radim nešto što su mi roditelji rekli da uradim – pospremim kuću, odem do prodavnice, bacim smeće. I bilo je ugodno ništa ne raditi, a da nekako izbjegneš roditeljske ukore oko toga što dangubiš i trošiš vrijeme onako. Jer roditelji su znali – vrijeme ne treba tek tako rasipati već uvijek uraditi nešto korisno za sebe, pa makar to bila i korisna zabava. Međutim, kako smo odrastali, pitanje ‘šta radiš kad ništa ne radiš’ se polako zagubilo u sjećanju iako je i dalje, cijelog života, ostalo jedno od najvažnijih pitanja našeg životnog vijeka.

Dakle, šta radite kad ništa ne radite? Kako ovo pitanje uklopiti u živote zrelih i odraslih ljudi i zašto je ono zapravo suština koja nam opisuje šta želimo od svog života i zašto to ne radimo? Naime, većina nas po automatizmu preuzima obrasce ponašanja i životnog stila od naših roditelja ne usuđujući se čak ni pomisliti da bi životni dizajn ipak mogao biti bar malo drugačiji i da nije sve u kolotečini gdje su svaki dan, svaki mjesec i svaka godina predvidivi. To znači rad, rad i samo rad, malo gledanja televizije, izležavanja po dnevnom boravku, neki vikend negdje, godišnji odlazaka na more i to je to. Slobodno vrijeme tj. onda kad na radimo na poslu kojeg obično ne volimo, provodimo u aktivnostima koje ne da nam pomažu o dostizanju kvaliteta života, nego i dalje iscrpljuju naše moždane ćelije i komplet organizam. Tako da kada ništa ne radimo, zapravo, urušavamo sami sebe. Ne dozvoljavamo si da rastemo, napredujemo, razvijamo se intelektualno i fizički, uživamo u doslovno svakoj minuti svoga života i steknemo hrabrost i da ga promijenimo. Jer u vrijeme kad ništa ne radimo baš imamo vremena da radimo upravo to.

Ovo je i pitanje i oko toga da li vodite zadovoljan i ispunjen život putem kojeg ćete u svoj život doslovno dovesti još više toga onda brže doći do stvari koje zaista volite raditi. Jer ko radite stvari koje volite, neće vam biti teško ma o kako napornom poslu se radilo. Dakle, ključno je preskočiti ogradu i upitati same sebe – šta ja to želim i je li moj život kopija nečega što sam vidio kod drugih, praćenje trendova koji mi suštinski ne odgovaraju i pokušaj uživanja u nečemu što mi baš ne leži? Šta radite kad ništa ne radite otkriće vam možda i pravu prirodu vas samih, ono od čega bježite i od čega ne možete pobjeći, ono što bi vas uklopilo u pravi kalup i pokrenulo sve vaše motore. I to onda kada prestanete odmah, na samom početku razmišljanja, na svoj put bacati prepreke i nalaziti izgovore, ubijati svoju energiju i potencijal.

Ako ležiš i gledaš televiziju ‘kad ništa ne radiš’ i tvoje vrijeme mimo posla se sastoji od takvih i sličnih aktivnosti, možeš li očekivati iole zanimljiviji život? Ne možeš. Jednostavno ćeš kopirati takve dane u jedan beskrajni niz predvidivosti. Ako to vrijeme ispuniš aktivnostima poput čitanja, vožnje biciklom, odlaska u kino, na seminare, planinarenje, tvoj život i tvoje perspektive će se sigurno promijeniti, energija osvježiti i svjedočit ćeš totalnoj promjeni perspektive gledanja na stvarnost. Kako znamo ovo? Dokazano, pitaj ljude koji su to već uradili i kojih je i previše oko tebe. Čini se kao nemoguće kada svijet posmatraš iz ležeće perspektive, ali upravo ove stvari se događaju kada imaš akciju koja te inspiriše, ma o čemu da se radi. I kada se ona pokrene, u život ulaze stvari koje istinski želiš i koje ti donose iskustvo koje je suštinski najbitnije za naše sjećanje. Dolazit će novi ljudi, okolnosti, novac, poslovi, putovanja…sve što je na tvojoj listi želja. Zvuči djetinjasto, ali ne zaboravimo da djeca po pravilu imaju sve svoje želje ispunjene. Tako je i sa odraslima. Kada požele i budu inspirisani, dobiju ono što još ne vide, a i kad bi vidjeli u budućnost, kakva bi bila čar nepoznanice?

Zbog svega ovo je važno šta radiš kad ništa ne radiš. Jer ljudi koji osmisle svoj život i to vrijeme mimo dosadnog posla posvete stvarima koje vole, a ne onima koje su im rekli da su ‘normalne’ za čovjeka tog uzrasta, žive nekako sretnije i ispunjenije. Viđamo ih na fejsbuku svaki dan. Dakle, pošto znaš šta radiš kada ništa ne radiš, možda je najpametnije zapitati se – šta želim raditi kada ništa ne radim? Vjerujem li zaista da ništa od mojih snova nije moguće ostvariti? I kada počneš razmišljati na ovaj način, već si napravio prvi korak. Promjena već gazi u tvoj život. Sveži pojas i nastavi vožnju.