Šta ima? Nema ništa…

Ima li težeg pitanja? I šta najčešće odgovorite kada vas neko pita – šta ima? Obično je to neka varijanta ‘nema ništa’ najčešće iz razloga što vam je teško nabrajati čega sve ima u vašem životu, šta se izdešavalo ili zbog činjenice da vam je teško prenijeti osjećaj vašeg uživanja u stvarima i ljudima koji vas okružuju, tom ličnom uklonu u vaš svijet, jer svakako taj neko preko puta to neće razumjeti. I opet se sve nekako svede na ono ‘ništa’. I ljudima koji vas slušaju to izgleda kao da ništa nema, pogotovo ako se ne uklapate u njihove kalupe i njihov ustaljeni način života. Onda ta vanjska, pojavna ništavnost u tuđim očima dobija drugu dimenziju, neku vrsta sažaljenja što možda živite na drugačiji način i što za to navodno plaćate cijenu prazninom kojom je ispunjena vaša svakodnevna egzistencija.

Zbog čega govorimo da nema ništa ako je naš život zaista ispunjen dobrim i zanimljivim ljudima, inspriativnim radom, uzbudljivim putovanjima, dobrom hranom, kvalitetnom kulturom? Znamo li uopšte koja je jačina svake naše izgovorene riječi, pogotovo kada se ona ponavlja više puta, i kakve to posljedice ostavlja po naš život? Nešto poput navike. Obično se kaže da je za promjenu navike odnosno usvajanje nove potrebno nekih 30 dana. Kada usvojimo nešto novo u naše životno iskustvo i ponavljamo ga dovoljno puta, onda to postaje navika. Ništa drugačije nije ni sa riječima. One postaju neka varijanta naše govorne mantre, pravila putem kojeg govorimo o nekim stvarima ili događanjima, ili ako njih nema, tim ih riječima u svakom slučaju dozovemo u svoj život. Jer riječi su vibracija, one su energija putem koje odašiljemo naše želje od kojih kreće sve što nam se dešava u životu. Svjesno ili nesvjesno.

Ništa nije drugačije ni sa tim ‘ništa’ izgovorenim ovim ili onim stilom, direktno ili indirektno. Ako nam je to navika kako bi što brže skrenuli na neku drugu temu, i ne razmišljamo da je upravo hiljadu puta izgovoreno ‘ništa’ u perspektivi jedno konkretno ‘ništa’ u našem životu i od našeg života. Praznina koju uistinu prizivamo u naš život, vrsta osjećaja koja nam se oblikuje i stvaranje nove realnosti koju ne sada niti ne možemo vidjeti golim okom. Opet sve iz razloga jer ne shvatamo koju jačinu i značenje imaju naše riječi, kao glavni kanali kroz koje teku naše ideje koje namjeravamo pretvoriti u vrlo konkretne stvari, akcije, životna iskustva. I još više toga. Riječi su čitav naš univerzum jer ga njima i stvaramo, jer bi bez njega bili samo beskorisno tijelo koje vegetira u vremenu i prostoru.

A, kako možemo znati da je snaga riječi, dakle, svega onoga što izgovaramo tako velika? Pa, jednostavno. Posmatrajte oko sebe ljude, način na koji pričaju, šta im se dešava u životu. Oni koji samo govore o bolestima ili vide okolo sebe samo bolesti, to i dobijaju u svome životu. Oni koji godinama ili cijeli život pričaju o siromaštvu i neimaštini, i nemaju nikakvog drugog iskustva jer tako razmišljaju i to svjedoče. Oni kojima je nešto nemoguće i koji su bez pokušaja sebi postavili granice u glavi, dobijaju samo nemogućnost da bilo šta naprave jer samo o tome razmišljaju i govore. Oni kojima je jedan i jedini život samo šema već predviđenih aktivnosti, iz godine u godinu, pričaju o tome na taj način. Ne usuđuju se svojim mislima ne iskoračiti barem malo izvan onoga što je neka vrsta mentalne zone komfora.

Dakle, što više ponavljamo neke riječi odnosno putem riječi ispoljavamo neke jednolične misli, to je veća vjerovatnoća da ćemo upravo tome svjedočiti u svome životnom iskustvu. To znači da i ono bezazleno ‘nema ništa’ igra itekakvu ulogu u svemu što nam se dešava. Ma koliko nam bilo teško govoriti o tome šta zaista ima u našim životima, a ima sigurno mnogo više od dosadnog ‘ništa’. I ako je baš nema ništa, onda se zapitajte – zar je vaš život zbilja spao na nulu, ništicu, isprazno ponavljanje jednoličnih radnji? Je li to nešto što želite do njegovog kraja? ‘Ništa’ je glomazna riječ, teška, neumoljiva, ubitačna. Samo malo razmislite. Posebno kada se naredni put nađete u situaciji da opisujete svoj život. Zamislite koju će razliku učiniti to kada kažete ‘svašta’, ‘izobilje’ ili ‘sve je super’. Jer od te razlike i vi ćete početi da drugačije posmatrate stvari i za početak neprimjetno da mijenjate svoj život. Sve je bolje od ništa.

AUTHOR: Asim Bešlija