Sebičnost je umjetnost života
Možda bismo najprije trebali biti vrlo zadovoljni kada nam neko kaže da smo sebični. U varijanti da nam je presudno to što nam neko kaže. Jer sebičnost je nekako pokazatelj da znamo upravljati vlastitim životom, da smo dobar menadžer svojih misli i postupaka, pa da nam se onda sve to reflektuje na ono što projiciramo u vanjski svijet, ma kako to neko drugi tumačio. To bi nekako značilo i da smo sigurni u svoj put i da znamo sebi, a ako znamo sebi onda znamo i drugima, kad ima potrebe za tim. Jedna vrlo jednostavna životna formula. Jer na koju god stranu okrenemo, sve kreće od nas, naše vlastitosti, naše jednostavne i proste misli iz koje izvlačimo svaki praktičan potez koji napravimo u životu. Dakle, na prvom je mjestu da smo sebični jer krećemo od sebe, naše pozicije u bilo kojem odnosu sa sobom ili drugima. To je prva perspektiva koju imamo kada ujutro otvorimo oči i poželimo dobrodošlicu novom danu svoga životnog iskustva. Gledamo ga svojim očima i upijamo ostatkom svojih čula.
Stoga, biti sebičan jeste mnogo više od činjenice da s nekim možda ne dijelimo dovoljno materijalnog. To je više ljubav prema samom sebi, potvrda da najprije volimo ovo fizičko tijelo i sve što ono stvara, a da onda u materijalnom i drugim oblicima dijelimo sa drugima to što imamo, uključujući tu i ljubav na različite načine. Sebičnost jeste ljubav prema sebi od koje potiče sve ono dobro što stvaramo, a ljubav i dobrota su vrhunac ovog našeg iskustvenog svijeta. Biti sebičan nije loša stvar. To znači poznavati sebe, znati šta hoćeš, koliko možeš, gdje namjeravaš ići, koji san želiš ostvariti. A onda kada postaviš svoje koordinate, znaš da si odabrao upravo ono za čim ti duša čezne. Samo iz jednog razloga – jer si krenuo od sebe i shvatanja šta je tvoje biće i njegova uloga u ovoj kratkoj životnoj epizodi. Bez straha, nedoumica, otvorenog uma i srca, sa čistom energijom i široko otvorenih očiju. Sa saznanjem da si sam sebi granica jer ti je niko drugi ne postavlja. Sebičan si jer znaš dobro ko si ili ko želiš postati, pa te nijedna frustracija neće uzrdmati da skreneš sa staze koju vidiš kristalno jasno.
Biti sebičan znači da si čvrsta osoba i da taj neko ko je pored tebe to vrlo dobro zna, da može naći oslonac, da se može pouzdati, vjerovati u tebe, jer ti znaš istinu o sebi i da ćeš je uvijek znati. To je znak da si uspio spoznati svrhu i da je ona izvor iz kojeg crpiš svu energiju koja privlači slične, te da te nikakvi glasovi sa strane neće pokolebati da budeš ono što istinski jesi. Sebičan je i izvlačiti iz sebe sve ono najbolje što te je svijet natjerao da sakriješ u uglovima ličnosti iz straha da se nećeš dopasti, da nećeš zadovoljiti, da nećeš biti poželjan, da se nećeš uklopiti i zadovoljiti propisanu normu. Sebičan je biti najbolja verzija sebe i voljeti je takvu. Jer tek ćeš onda biti na mjestu koje ti je svim mogućim zakonima predodređeno. Jer ako nije tako, šta je alternativa? Izgubiti sebe? Gurnuti u stranu svoje ‘ja’? Ko si onda ako nisi sebičan, sav svoj? Ko te to gradi, ko tobom upravlja? U koji će te kalup ubaciti? Čiji ćeš to život živjeti, tuđi ili svoj?
I biti sebičan nije samo niz velikih misli iz filozofije života. To je ponajprije i praktičan život. Život koji za nas niko drugi ne živi jer niko drugi nije u našim cipelama. Možda da to posmatramo i ovako. Ujutro kad se probudimo svijet gledamo svojim očima, produciramo svoju prvu misao, stajemo na svoje noge i svojim čulom okusa kušamo prvu jutarnju kafu. Kafa nam se sviđa ili ne sviđa ovisno o tome je li više gorka ili slatka, gusta ili rijetka. Opet zbog naše sebičnosti jer je volimo na ovaj ili onaj način, a ne način kako je neko drugi pije. Sami odabiremo kako ćemo napustiti dom – da li hodajući niz stepenice ili liftom, opet iz sebičnih razloga, kako nam odgovara taj dan. I svaka naša naredna odluka taj dan donijeta je iz sebičnih razloga, na naš originalan način, sa našim pečatom, sa stilom koji pokazuje našu jedinstvenost. Jer smo sebični, volimo sebe i trag koji ostavljamo iza. I jer je to jedino tako prirodno. Biti svoj i vjerovati najprije u sebe. Nakon čega dolaze sva čudesa ovog magičnog svijeta. Jer je i univerzum čuo da smo našli i počeli voljeti sebe.
