Prnjavor: Dragana Radulović, direktorica koja podržava Romkinje

Centar za socijalni rad u Prnjavoru jedna je od institucija u Bosni i Hercegovini koja je postala potpuno otvorena za jednak tretman romske populacije i usmjerena na dobrobit cjelokupne zajednice. Njegova direktorica Dragana Radulović i profesionalno i ljudski otvorila je vrata Centra za sve probleme Roma i Romkinja na način da je uvijek spremna pomoći u njihovom rješavanju radi ostvarivanja dobrobiti. Lokalno romsko udruženje ‘Romska djevojka – Romani Ćej’ partner je ovoj instituciji u proteklih deset godina. Stanje na terenu to odražava.

Autor: Asim Bešlija

Dobro je ljude upoznati, pa onda vidjeti šta možeš učiniti i kao čovjek i kao stručnjak, kaže Dragana Radulović, direktorica Centra za socijalni rad u Prnjavoru. Ovu profesionalnu etiku primijenila je tokom saradnje sa romskom zajednicom u ovom gradu, a posebno sa Udruženjem ‘Romska djevojka – Romani Ćej’ koje  je partner Centra već  desetak godina. Kroz ovaj dugi niz godina i ona i institucija koju vodi su nastojali da učine sve da se smanji stigma nad Romima/kinjama i da se ukloni njihova ranjivost u društvu koja postoji predugo. U velikom dijelu u tome su uspjeli kada je Prnjavor u pitanju.

Centar i udruženje su tako postali ravnopravni partneri na mnogim projektima pomoći zajednici. Jednom kada su riješeni najveći problemi, poput osiguranja adekvatnog smještaja i izgradnje kuća za romsku populaciju, krenulo se u druge i kompleksnije poslove koji su imali i dalekosežniji utjecaj na živote. Direktorica Radulović je tako bila članicom komisija i radnih tijela različitih međunarodnih i domaćih projekata kojima se nastojalo ekonomski osnažiti Romkinje ali i one žene koje to nisu, koje su marginalizirane i u stanju socijalne potrebe. Samom Centru za socijalni rad posebno zadovoljstvo je bilo što udruženje nije zatvoreno za pomoć drugima i što time daje doprinos razvoju cjelokupnog društva.

Prije par godina smo se uključili u jedan projekat gdje sam imala priliku da bolje upoznam Romkinje i druge žene iz marginaliziranih grupa, gdje sam kao stručnjak dobila pitanja koja su sa terena, opipljivija, iz ljudske potrebe postavljana. Imala sam priliku da učim šta njima treba i kako institucije mogu pomoći, kaže direktorica Radulović.

Iz ovog projekta nastala je jedna serija druženja tokom kojeg su žene dobijale savjete i psihološku podršku, gdje su one imale priliku da o problemima razgovaraju na svome terenu, bez pritiska odlaska u institucije, i da ih polako rješavaju. Na ovaj način i kroz druge projekte, prepoznate su Romkinje koje imaju potencijal da odmah nađu posao, pa je tako jedna zaposlena u samom Centru. Dragana Radulović kaže da ona kolektiv čini bogatijim i da se od nje dosta uči o romskoj zajednici.

Pandemija korona virusa bila je prilika da se još jednom pokaže dobra saradnja Centra za socijalni rad i Udruženja ‘Romska djevojka – Romani Ćej’.  Udruženje je tada donacijama pomoglo svima kojima je pomoć bila potrebna, bez obzira na nacionalnost, dok je i Centar u skladu sa svojim mogućnostima vodio brigu o romskim porodicama u stanju potrebe. Reagiralo se brzo i interventno. Onako kao što se to radi i po pitanju nasilja u porodici gdje se alarmiraju institucije da rješavaju pojedinačne slučajeve. Udruženje je član opštinskog multisektorskog tima za rješavanje pitanja nasilja u porodici i važna karika u pristupu porodicama koje se suočavaju s ovim problemom.  Njihov novi zajednički projekat usmjeren je ka ovoj temi.

Zajednički projekat trenutno je ‘Kutak sigurnosti’, a to je druženje sa djecom iz romske i neromske zajednice, kojima treba podrška, i to na neutralnom terenu. Bavi se osnaživanjem porodica i izgradnjom modela na neformalan način, usmjerenog ka izmjeni ponašanja i  integraciji djece koja imaju određene probleme pri integraciji u zajednicu, i ka preveniranju razdvajanja djece i roditelja, navodi Radulović.

Romkinjama trebaju poslovi

Centar za socijalni rad ograničen je zakonskim odredbama u onome što može uraditi i koliko može pomoći. Naprimjer, prije su postojale posebne stavke za finansiranje školske opreme  za romsku djecu ili osiguranje ogrijeva za zimu.  Danas se trude da putem svojih stručnih timova budu  i dalje fleksibilni prema ljudima iz romske zajednice i materijalno pomognu, te saniraju stanje socijalne potrebe. U bliskoj saradnji sa udruženjem, pogotovo ako postoje donatorska sredstva, odlučuje se koje će porodice primati pomoć.

Osnažuju se porodice da školuju djecu kako bi izašla iz stanje socijalne potrebe, ako je školovanje u pitanju. Plus angažujemo volontere za pomoć romskoj djeci nakon škole, za savladavanje specifičnog gradiva, kaže ona.

Pored ovoga, važan segment rada je relaksacija odnosa sa institucijama i brisanje straha od saradnje kroz razgovore, terenski rad i otvaranje prostora za rješavanje problema na taj način. Ovim se želi unaprijediti položaj Roma/kinja na način da se poveća životni standard i odmakne od osnovnih potreba poput smještaja i prehrane.

Da se može priuštiti i izlet, ljetovanje, potpuniji život. Sve su to stvari koje se podrazumijevaju i koje bi trebali upražnjavati i ljudi koji su i Romi i ne-Romi, a ne da se stane na tome da su zadovoljene samo osnovne potrebe. Ekonomskim osnaživanjem se ovo postiže i ruše se barijere , pojašnjava direktorica.

Ona dodaje da je Romkinjama u Prnjavoru trenutno najviše potreban posao. To su vrijedne žene koje ravnopravno mogu raditi bilo koje poslove poput ostalih, te im samo treba dati priliku. A, prilika se ogleda u zapošljavanju u javnom ili privatnom sektoru, ili finansijskoj pomoći za pokretanje malih biznisa u poljoprivredi, za one koje nemaju nikakvog obrazovanja. Ovo će imati višestruke efekte – dodatni kućni budžet, smanjenje socijalne tenzije, veće zadovoljstvo životom i ravnopravniji status u društvu.

Kroz zajednički angažman želimo da se one zaposle, a onda ih treba osvještavati da se šanse iskoriste, da se zadrži posao, da se istraje, da se usavršava, kaže direktorica Radulović

Lako je kad postoje ovakve institucije

Iz Udruženja ‘Romska djevojka – Romani ćej’ navode da je njihov angažman na pomoći romskim porodicama daleko lakši uz saradnju sa ovakim institucijama koje su ponajprije otvorene za saradnju. Snježana Mirković, predsjednica udruženja, navodi da ih je direktorica Centra uvijek razumjela i nikad nije odbila pomoći, posebno Romkinjama.

Uvijek se vidi šta se može uraditi. Da se zna šta centar može ponuditi. Bitno je imati na lokalnom nivou ovakve institucije i partnere. Uvijek se obratimo i znamo da će se sve riješiti u skladu sa mogućnostima, da nijedna Romkinja neće biti vraćena, kaže Snježana.

I naizgled nerješivi problemi se rješavaju upravo zbog ove vrste konstruktivne saradnje usmjerene na potrebe korisnica. Udruženje pomaže ženama i koje nisu Romkinje i na isti način tretira sve socijalne probleme, kada im se bilo ko obrati. Fokus je uglavnom na potrebama žena koje su ionako izložene višestrukoj diskriminaciji i koje trebaju više pomoći – od one materijalne do psihološke. No, čini se da je zajednički konsenzus da bi se većim upošljavanjem riješilo dosta postojećih problema koji se tiču čiste egzistencije.

Ima određeni broj Roma koji rade po firmama i određeni broj koji je ekonomski osnažen, kroz poljoprivredu, stočarstvo i peradarstvo. Tu je bitno pružiti šansu i podržati žene da prošire ili pokrenu svoj posao. Takve žene su i ravnopravnije članice u svojoj kući, s mužem, pojašnjava Snježana.

Jednom kada Romkinje imaju svoj posao i novac, kada osiguraju stabilan život i ekonomsku neovisnost, stvari se iz temelja mijenjaju. Primijeti se razlika u tome kako žene cijene postignutu slobodu i vraćanje kontrole nad vlastitim životom, u poređenju sa vremenom kada su uvijek ovisile o nekome drugom. Ovo je, zapravo, primjetno među svim marginaliziranim ženama sa kojima rade i udruženje i Centar. Oni sada zagovaraju pružanje šanse upravo onima koje žele napraviti iskorak u životu, a društvo im za to treba osigurati prostor.

Ovaj materijal je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi,  mijenjanje stavova“,  koji  finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.

AUTHOR: Asim Bešlija