Otvori um, preskoči granice
Najčešće, naš jedini posao je da promijenimo naše misli kako bi nam se fizičko iskustvo počelo mijenjati. I to vrlo jednostavan posao za koji treba samo malo vježbe. Samo otvoriti um, pobrisati zamišljene granice u našoj glavi i povezati sa istinskom energijom koju svi nosimo u sebi. Dakle, doći u ravan sa onim za što već znamo da smo stvoreni i dopustiti da u naš život teku sve one stvari koje poželimo. I ne samo to. Nego i da iskoračimo mimo onog uskog, malog svijeta u kojem mislimo da moramo živjeti, da pobijedimo strah od nepoznatog, koji je samo izmišljotina našeg uma, i da uskočimo u jedno novo iskustvo koje će nas povesti stepenicu više, ojačati, osvijestiti, oplemeniti, usmjeriti. Sve je to u nama, zakočeno, ne dopuštamo mu da izađe, jer smo na površini uma umislili kako dalje od ovoga što vidimo ne može dalje. Iako nas čak i to što vidimo demantuje i pokazuje da može. Samo kada otvorimo svoj um i za nemoguće. Jer je i nemoguće sasvim moguće kada otvorimo um.
Ovdje negdje krije se i magija kreiranja života kakvog želimo. Ovdje su sve te prepreke koje sami sebi bacamo na put, uvjereni da nemamo snage da promijenimo sami sebe i da je moć tamo negdje, u nekoj nevidljivoj sili ili rukama drugih ljudi koje moramo pitati za sve što želimo stvoriti u našem životu. Istina je da je sve u nama i da je naša jedino odluka da krenemo naprijed, van svog komfora, u nepoznato, vođeni vječnom inspiracijom, snagom srca i otvorenog uma. Onog uma koji nam otvara sva vrata na koja zakucamo, osnaženi vjerom da sve što možemo smisliti, možemo i osjetiti i vidjeti u našem životu. Zvuči kao priča za malu djecu, puna magije živote, izmišljenih likova, maštarija i vilenjaka. Ali to i jeste. To jeste priča o magiji, priča o maštanju koje je najvažniji dio našeg stvaranja, maštanju koje je najkreativniji dio nas i koje nas vodi tamo gdje je sam izvor inspiracije. I kada svu maštu propustimo kroz naš um, kreiramo misli, pretvorimo ih u riječi a onda u djela, dobijamo ono što je naš život. Što vidimo i osjetimo oko sebe. Jednostavno je. Jednom kada otvorimo um.
Sve je jednostavno kada srcem hrlimo ka iskustvu života. Kada nam je um samo pomoćnik koji će nam poslagati sve kockice, staviti ideje na papir i gledati kako se život koji smo zamislili pretvara u živu stvar, pokretne objekte, ljude, okolinu, iskustva. Sve je tu nadohvat ruke. Jednom kada prestanemo sami sebe ograničavati nemogućim odnosno jednostavnim mislim koje pretvaramo u uvjerenja i koja nekako čitav život ne uspijevamo preskočiti. Sve je tu kada sami sebe ne kočimo. Imamo tijelo koje iz dana u dan ponavlja iste radnje, a čijih kapaciteta nismo svjesni, imamo snagu koju ne koristimo jer mislimo da nam ne treba, imamo maštu kakvu nema niti jedno živuće stvorenje na zemlji. A, opet, najčešće se osjetimo slabima i nemoćnima da sami sebi promijenimo život. Sve zbog misli koje čak ne možemo fizički dodirnuti. Sve zbog izmišljotina uma koje nam uskraćuju radost u ovom kratkom ovozemaljskom iskustvu.
I šta ćemo uraditi kada mislimo da smo naišli na zid i nemamo kuda? Stajati tu cijeli život i čekati da ga neko sruši? I dalje umišljati da je zid i dalje tu, iako ga ne možemo vidjeti? Ili ćemo jednostavno nevidljivom gumicom izbrisati nevidljive granice koje nas koče u tome da budemo ono što želimo, čak i kada je ono što želimo najčudnija stvar na ovoj planeti? Hoćemo li jednostavno odustati od snage ili je izvući iz najdubljih dubina našeg bića, i pokazati samima sebi da smo jaki, moćni, bogati i puni obilja, suprotstavljajući se površnom umu koji vidi stvari samo kakve jesu, a ne onakvima kakve bi ih mi željeli vidjeti i stvoriti? Rješenje uvijek postoji. Ono je u nama. Kada otvorimo srce i porušimo te granice uma. To je taj naš posao, zadatak za nas same koji moramo završiti ako želimo osjetiti punoću življenja. Jer tu sam da nam bude fino, počevši od sada. To je naša ultimativna odluka koju moramo donijeti. Otvoriti um i preskočiti granice. I dok pucneš prstima, nova stvarnost je tu. Čeka da je iskusimo.
