Otpusti, dopusti i oslobodi život

Ne brini se, sve će biti u redu. Jednom kada popustiš taj stisak kojim držiš to što misliš da bez njega ne možeš i kada osjetiš mir u svojoj duši. Jer ništa nije van tebe, sve je unutra. To što si mislio da te drži u šaci, samo je iluzija, samo jedna sjenka uma koja je možda došla da te nauči nečemu ili povede na neko bolje mjesto, za koje ti je sve ovo što proživljavaš samo jedna usputna stanica. I ne zaboravi. Sve si ovo kreirao sam. Nije došlo niotkud, već iz samog tebe. Svako to iskustvo, svaki strah, brigu, neizvjesnost, nepovjerenje. Sve su to osjećaji koji su nastali na površini tvoga uma. A onako kako su nastali, tako mogu i nestati. I ništa ti se neće dogoditi jednom kada nestanu. Jednom kada popustiš sve ono za čim trčiš, a što ti stalno bježi iz ruku. Pusti ga neka bježi. Stani, opusti se, udahni, pogledaj se u ogledalo. Vrati svoj mir i slobodu, i ponovo zavoli taj odraz koji vidiš. Sačuvaj energiju za stvari i ljudi koji će ti je dati još više. Kad to osjetiš, bit će ti jasno šta je za tebe i zašto je nešto bježalo u trku.

Nema sreće i nema nesreće. Ima samo ono što sami izmislimo. Pa, kad je tako, zašto onda ne bi izmislili da pratimo put manjeg otpora i uživamo u ovom jedinstvenom životnom iskustvu? Onako, bez otpora. Jer tamo gdje je otpor, to nam neko daje signal da to nije naš put ili možda da za te korake još nije vrijeme. Inače, ne bi bilo teško. Što onda prihvatati težinu? Dakle, kada se čvrsto držite nečega što vam nekako uvijek klizi iz ruku, popustite to, otpustite, odgurnite od sebe, dođite do onog momenta lakoća i prepustite nekoj višoj sili da vam na lagan način i bez ikakvog pritiska dostavi sve ono što ste poželjeli. Jer sve što ste poželjeli vama i pripada, ne bi vam se javila ta jaka želja da nije tako. Uživajte u želji, nemojte se mučiti njom. Utabajte tu stazu lakoćom razmišljanja, podsjetite na one stvari koje su vam lako stigle u život, skoro bez nekog napora. I dobar osjećaj je tu. A poenta svega i jeste dobar osjećaj. Sve što želimo, želimo jedino iz tog razloga. Pa, zbog čega si onda svjesno otežavamo život?

Sve što je namijenjeno vama, lako je, dođe onda kad ste puni dobre energije, kad vaš um ne izmišlja stvari i kada pustite da rijeka teče bez da pokušavate da je pregradite ili plivate uzvodno. Znate da to ne ide. Zato je sve to jedan lagani tok. Plivanje zajedno sa željom, a ne bespoštedno mučenje na njenom ispunjenju. Nije to potezanje za rukav nekoga ko ne želi da se okrene, nije to uzaludno traženje pažnje gdje je nema i trošenje energije na stvari koje vas suštinski ne inspirišu i odakle energiju zauzvrat nećete dobiti. To je suprotno. Otpuštanje tih stvari, ljudi, događaj i dopuštanje da se situacija razvije na najbolji mogući način, sa onom našom lijepom željom koju svako malo prigrlimo pozitivnom energijom. A, kada dođemo u to stanje, onda smo dozvolili i životu da se odvija. Onda su nam minute nekako pune, sve je živo i radosno, stvari prestižu jedna drugu u svojoj dobroti, a suštinski, sve je tu, u našoj glavi. Sve smo sami izmislili. Jer niko nam drugi to ne može uraditi. Zato, otpustimo i nemojmo očajnički trčati za onim što nam stalno bježi. Okrenimo smjer i počnimo trčati ka sebi.

I kad sretnemo sebe na drugom kraju, vidjet ćemo da je sve što smo smišljali, bila jedna velika iluzija, jedno mahanje kroz zrak kojim smo sabi sebi otežali život, na dan, godinu, pet. Samo zato jer nismo pratili dobar osjećaj, taj božanski signal pravoga puta za nas same. Svakog pojedinačno. Jer bez toga ništa ne vrijedi. Kad sretnemo sebe, sjetit ćemo se ponovo koliko smo moćni, puni energije, okruženi blagostanjem i koliko nam suštinski sve lako dolazi, baš onda kada treba i kada stvarno jako poželimo i nikako ne posumnjamo. Shvatiti ćemo da sve što smo ikada trebali jeste tu u nama, samo smo trebali namjestiti pravu frekvenciju i uživati u tome kako se sve čemu težimo pojavljuje u našem životu, najčešće bez nekog velikog napora, bez muke, trčanja i traženja, mahanja da bismo bili primijećeni. Sve dođe na svoje mjesto jednom kada ponovo sretnemo sebe i kada pustimo život da se odvija. Jednom kada se okrenemo našem prirodnom blagostanju koje je davno zapisano u našem genetskom kodu. Jer sve mimo toga je patnja, trošenje vremena i energije u ovom kratkom putovanju koje zovemo život. Zato popustite stisak i pustite rijeku života da teče. Sutra je nov i lijep dan. Idealna prilika da okrenete jednu novu stranicu. A, on je svakako samo u vašoj glavi.