Nemaš vremena za loše osjećaje
Naše vrijeme je ograničeno. Do kada? To ne zna niko. Ono što znamo jeste da je prošlost iza nas, a da budućnost ne vidimo. Ostaje nam da živimo sada i ovdje, i da svjesno kreiramo ono što želimo vidjeti u vremenu koje dolazi. A, sve što želimo će doći, malo prije ili malo kasnije. Ali će doći. Kao što će sve proći i kao što ništa nećemo ponijeti sa sobom, osim uspomena na život koji smo živjeli. I ostaviti iza sebe onoliko koliko smo ljudi dotakli svim onim što smo radili dok smo bili na kratkom proputovanju kroz ovo jedinstveno fizičko iskustvo. I šta ćemo se zapitati na kraju? Kako smo živjeli. Je li to bila jedna patnja bez kraja ili vrijeme puno vrijednih trenutaka od kojih je skoro svaki vrijedan spomena? Jesu li to bile emocije koje smo utkali u sve ono što smo radili, pa nam se deset puta više vratilo jer smo srcem dijelili sve što smo imali? Je li to bio osjećaj bezgranične energije sa kojom smo rođeni i koju smo prenijeli na sve što smo dotakli? Jesmo li mi uistinu bili mi, lišeni svake granice koja je ometala čistoću naše želje i namjere? Svašta ćemo mi sebe pitati na kraju. I sigurno žaliti. Ali do tada, što nije daleko, imamo vrijeme i prostor da popunimo.
A, to vrijeme je poput turističke posjete. Sve nam nekako proleti ispred očiju, nekako se okrenemo i već smo izmoreni življenjem, sluđeni brzinom, izgubljeni u svemu što se događa oko nas i kao da gubimo tlo pod nogama. I svi jesmo samo turisti ovdje. Posjetimo, vidimo, iskoristimo, platimo i idemo dalje. Kratko i slatko. Gotovo jedan blic trenutak. Kao par brzih snimaka kamerom ispunjenih oduševljenjem. Da, upravo je to život. Međutim, kako se osjećate u tom životu? Zaista, kada uklonite svu lažnu sreću i kratka zadovoljstva, kako se osjećate? Više zadovoljni ili manje zadovoljni? U blagostanju? Ushićeni? Depresivni? Kao bez kompasa? Isključeni iz životnih tokova? Stalno mrzovoljni? Bez ikakve energije? Zaista, pravo i suštinsko pitanje za sve nas – kako se osjećamo i koliko nam odgovor na to pitanje znači? Kada ga odgovorimo, znat ćemo i odgovor na to jesmo li na svome pravom putu i je li sami sebi ispunjavamo ono što naše srce želi. Jer osjećaj je naša najbolja navigacija. A, kada to saznamo i sami sebi odgovorimo, onda ćemo vrlo dobro spoznati koliko malo vremena imamo za sve osim za to da se osjećamo dobro. U svemu što radimo, želimo, pokušavamo, kroz ljude koje poznajemo, hranu koju jedemo, posao koji obavljamo, zemlje u koje putujemo, kompletno svoje vrijeme koje ispunjavamo.
Ni za šta drugo mi nemamo vremena osim da se osjećamo dobro. A, ako se ne osjećamo tako, to nam je jasan putokaz da to nešto nije za nas. Toliko su vrijedni i autentični naši životni trenuci da gotovo nijedan ne bi trebali provoditi u neugodnim osjećajima ili raditi bilo šta što nam takve osjećaje izaziva. Jednostavno – nemamo vremena! Nemamo vremena da radimo nešto što ne želimo, pa onda opet trošimo vrijeme žaleći se na što smo radili i što nije bilo po našoj volji, pa onda skupljamo posljedice žaljenja kroz negativne emocije koje nas na kraju koštaju života. Jednostavno nemamo. Imamo samo vremena da uživamo u svemu što radimo. Baš od onog momenta kad ujutro otvorimo oči i zahvalimo se na svemu što nas okružuje, a sve je dobro, i svemu što će doći, a što je po našoj volji. Jer sve kako jeste je savršeno. I bit će bolje i baš onako prema energiji koju uložimo u to. Imamo vremena samo za dobre stvari, za blagostanje u kojem se osjećamo ugodno, za blaženstvo trenutka i punoću vremena, za prisutnost sada i ovdje. Cijeli jedan dan jedna je vječnost, univerzum za sebe. Iako prečesto brojimo dane kao da su samo brojevi, a ne odbrojavanje nas samih.
I nemamo vremena da se osjećamo loše. Zato što jedino kada se osjećamo dobro možemo ostvariti sve što poželimo. Jedino kada smo sretni i zadovoljni dobit ćemo sve ono što smo naručili kao naše životno iskustvo. Jedino kada se osjećamo dobro znamo da živimo umjetnost života, ma šta da smo odabrali. Dakle, nemamo vremena da svoj život krojimo po tuđim mjerilima ili da budemo loša kopija nečega što opet kopija nečega drugog. Imamo da budemo inspiracija sebi i drugima, da izvučemo onu najbolju energiju kako bi iskusili sve u ovom neprekidnom lancu želja, kako bi vidjeli harmoniju svijeta koji nas okružuje, kako bi uživali u raznolikosti koja je dio prirode, kako bi prihvatili da smo svi različiti a jedno, i kako bi ovo iskustvo uživali sa ukusom slobode u ustima. Slobode na koju svi imamo pravo. Najprije one koja je stvorena u nama samima i koju smo podijelili sa svijetom. Imamo vremena da se osjećamo dobro i da svima drugima dopustimo isto to. Imamo vremena da volimo ljude, služimo im i obogatimo njihove živote. Mi samo imamo vremena živjeti dobrotu. Jer sve osim toga nama, ljudima, nema smisla. A, sve to možemo kad se osjećamo dobro. I, zato, zašto ne bi počeli već danas? U ovom bogatom supermarketu iskustava odabirati samo ona koja nam donose osjećaj dobrog. I gledati kako se magija odvija. Sama od sebe.
