Najveća prepreka na putu – samo ja
Kada nam na put naiđe nešto što najčešće zovemo ‘životnom preprekom’, za to krivimo neke okolnosti koje nisu u našoj moći, neku višu silu, ma šta ona bila, dok našu odgovornost svodimo na igru sudbinu. Eto, tako je trebalo biti, to je sudbina, šta ćeš. Međutim, ništa se zpravo ne dešava bez našeg upliva, bio on svjestan ili nesvjestan. Zapravo, jedina prepreka koju ćemo ikad sresti na našem životnom putu jesmo mi sami. Mi koji razmišljamo, stvaramo odluke i donosimo ih. Mi pristajemo, mi dajemo odobrenje, mi realiziramo naše želje. Niko osim nas. Niko nas ne tjera. Ako samo malo nagnemo ugao gledanja na stvari, malo promijenimo način mišljenja, vrlo jednostavno ćemo doći do toga da smo mi osoba koju smo oduvijek čekali odnosno da je naša želja vrhunac svega što nam se dešava.
Šta je prepreka? Nešto što smo sami stvorili. Putanja koju smo sami odabrali, u većini slučajeva ne osluškujući svoje osjećaje nego tuđe želje i mišljenja, koji opet u našoj stvarnosti ne mogu funkcionisati. Iz jedinog razloga što nisu naš produkt. Zato naredni put kada se nađete u situaciji da vam je loše na poslu ili da ste u lošoj ličnoj vezi, trebate se vratiti unazad i razmisliti zašto ste donijeli odluku koja je loša po vas i zašto jednostavno niste pratili osjećaj koji vam je govorio da to nije za vas.
Dakle, prepreke stvaramo sebi ili slušajući druge o tome šta je to najbolje za nas, ili prateći već utabane staze vjerujući da ista životna pravila vrijede za sve. Time samo postavljamo prepreke u životu koje prije ili kasnije pokažu same sebe, izbjegavajući da svim srcem idemo za onim što želimo, što osjećamo da jesmo, i što je nekako naš životni poziv, dizajn, u kojem se osjećamo sasvim komotno. Većina ljudi ovo nekako shvati na samom kraju svoga života. Neki skupe hrabrosti pa promijene svoj život i prije toga.
Možda ćemo najbolje sami sebe razumjeti i izbjeći da naš život uistinu teče onim tokom kojim želimo, kada shvatimo da smo svi jedinstveni i da su jednako i tako naši odabiri odnosno nađe želje. Ni za koga od nas ne postoji jednak kalup u koji se možemo ubaciti i programirati se da se ponašamo onako kako to drugi od nas zahtijevaju. Zašto je tako teško pratiti svoje srce, osjećaje, raditi ono što želiš, biti dobro cijelo vrijeme? Zašto je problem ići svojim putem, osjetiti uzbuđenje života, iskoristiti svaki momenat kao jedan neponovljivi historijski trenutak? Razmislimo malo. Svi smo rođeni kreativni, svi možemo stvarati. I svi smo sami sebi prepreka. Radimo ono što ne želimo, da bi se osjećali loše, radi onih koji žele da to radimo kako bi se oni osjećali dobro.
