Možeš ti to
Možeš ti to. I uvijek si mogao. I nikad nije bilo prepreke. I nikad nije bilo ni do koga drugog osim do samog tebe. Onda kada zastaneš i slušaš druge, a ne svoje srce, svoju intuiciju koja je uvijek znala put. Onda kada staneš, ne staješ zbog sebe, nego drugih jer ne razumiju i jer to nije njihov put. A, ti znaš da možeš. Ma o čemu da se radi. Da nije tako, ne bi bilo te želje, da te tjera da ideš naprijed, ne bi bilo tog nagona koji te pokreće da svako jutro prigrliš tu energiju koja te nosi i kojom je ispunjena svaka ćelija. Jednostavno jer znaš da možeš, jer osjećaš da možeš, jer te to samo nosi. Jer nema prepreka osim tih ograda koje si izgradio u svojoj glavi ili tih stranputica na koje te stalno pozivaju, a ono nešto te uvijek vraća na pravi put. Iz jednog razloga – jer te osjećaj ne vara. I kad porušiš sve te nedoumice i otvoriš sve kapije, vidjećeš da možeš. Samo će ti se kazati. Izroniti pred tobom, čak i onda kada se najmanje nadaš. Onda kada odlučiš dati sve što imaš, da bi ti se vratilo još više.
Ništa tebe ne ograničava. Ama baš ništa. Osim tih misli koje te drže zaglavljenog u mjestu i koje zaustavljaju taj prirodan tok energije, kretanje, pomicanje, ma koliko ti bilo sporo. I ništa te ne sprečava da već sada skrojiš sve ono što odavno sanjaš, da izbrišeš granice nemogućeg i otvoriš se za dotok svega što poželiš. Toliko je prosto. Poželiš i dobiješ. Ne sumnjaš, ne preispituješ, ne pitaš odakle. I ono dođe. Poguraš svoj optimizam. Uskladiš se sa svojom željom, osjetiš kao da je već ono što želiš tu, sa okusom i mirisom, dodirneš u mislima, vidiš sebe tu. Poigraš se malo, uživiš, porušiš sve predrasude i barijere, uskočiš u nove misli i možda i prije nego budeš svjestan, tvoja stvarnost bit će drugačija. Iskočiš iz tog kolosijeka istosti, iz tih uvjeravanja drugih da ništa što si zamislio ne može biti, iz samo jednog razloga – jer ono što su oni sanjali nije bilo kako su poželjeli, jer se nisu usudili, jer ih je bilo strah. A, istina je da ograničenja nema i da zaista možeš šta hoćeš.
Možeš ti to jer nisu tebi želje date tek tako. Nisu te ideje slučajnost i ne gori ta vatra bez razloga, ma koliko je htio ugasiti. A, umjesto da je gasiš, trebao bi je pustiti da gori jer jedino tako znaš da si živ i da ćeš rasti ugrijan vlastitom snagom i jakom željom da odigraš svoj životni scenario. Sve ti je dato i samo se pojavljuje. Tvoje je samo da ga oblikuješ i dopustiš da se kao najoriginalnija priča ispiše u tvome životu. Bez otpora, bez napora, sa uživanjem, uz lijep osjećaj. Sve ostalo je patnja. Možeš ti to i samo trebaš poslagati u svojoj glavi. Sve ono što potpada pod dobru energiju i što te podiže. To je za tebe i to ti je put. Tu ti je sva snaga. I odatle će ti doći sva inspiracija bez koje ti ovo životno iskustvo neće imati smisla. Možeš ti preskočiti sve te stepenice za koje samo misliš da su ti prepreke, a nisu. Nego samo mali test da i sebe i univerzum uvjeriš da si na svome putu. Da još jednom sebi kažeš ‘da’ i poskočio još više. Možeš ti to. Itekako možeš. Onda kada shvatiš da je sve satkano od misli i da neke koje ti ne gode jednostavno izbaciš iz svoga života. A, onda, sve teče, sve se mijenja. Baš onako kako želiš. Možeš ti to. Onda kada povjeruješ. Srcem. Ono jedino zna put.
