Mi sami smo promjena koju čekamo!
Godinama čekamo da se u našim vlastitim životima dese promjene i to na osnovu nekih vanjskih faktora poput promjene situacije u našoj državi, gradu, ulici. I valjda kada se to desi i naš će se život promijeniti. Međutim, kako se te promjene koje su vidljive golim okom ne dešavaju, tako i raste naša frustracija cjelokupnom situacijom i potreba da sreću fizički tražimo negdje drugo – u nekom drugom gradu ili državi.
Međutim, u međuvremenu, možda i saznamo da ta fizička promjena ne znači ništa jer mi nismo promijenili naš način razmišljanja pa se opet nalazimo u situaciji da smo u šablonu koji nam budi ista osjećanja. Odnosno, dolazimo do spoznaje da je promjena koju treba napraviti u nama samima i da se bez nje ništa bitnije neće desiti u našem shvatanju stvari.To znači da kad promijenimo sebe, mijenjamo i percepciju stvari ali i same stvari oko nas.
Samo malo razmislite. Ako jedna velika grupa ljudi poradi na sebi, promijeni način na koji sagledava situaciju odnosno rješava probleme koje ima, onda je to energija koja se može iskoristiti da promjene u samoj zajednici i društvu budu itekako vidljive. Jer bez promjene svijesti, pa ako hoćete i kolektivne. ništa se neće desiti. U našem životu, ako mi to ne odlučimo, ništa se neće promijeniti sve dok mi sami ne donesemo odluku.
Aktuelna situacija u kojoj živimo samo potvrđuje da se stalno nalazimo u istoj priči koja se ne mijenja jer nam očito način razmišljanja koji nas je blokirao, ne dopušta da idemo naprijed, da se sami promijenimo, pa onda kao skupina pojedinaca napravimo malo veću promjenu od koje će svi imati koristi. Može se tu raditi o nizu konkretnih stvari – popravci puta u vašem naselju, dovođenju vode, rasvjeti, uvođenju nove autobuske linije. Ili možda promjeni posla koju vi priželjkujete.
Dakle, ako je grupa vas i vaših komšija promijenila mišljenje iz toga da pojedinačno ne može ništa uraditi, ali da zajedno kao grupa mogu, onda tu nema prepreka. Snaga koju ćete time pokazati pred vašim lokalnim vlastima u mjesnoj zajednici ili opštini dovest će do promjena i dobit ćete onaj kvalitet života koji želite. Ali opet, tek kada vi promijenite mišljenje o tome da se nikakve promjene ne dešavaju. Nakon toga slijedi akcija i fizičko mijenjanje stvari.
Ako mislite da stvari ipak drugačije djeluju, možete se uvjeriti da nije tako iz niza primjera u našoj svakodnevnici gdje vlasti aposlutno ne mare za građane, sve dok građani ne promijene svijest i različitim vrstama pritisaka i akcija ne promijene stanje i natjeraju vlasti da rade posao za koji su plaćene. Suština je da se postiže rezultat i da ćete u vašoj ulici konačno imati novi asfalt ili autobusko stajalište.
Tako je i u privatnom životu. Ništa vas vanjsko neće promijeniti dok vi tako ne odlučite. A ako ne odlučite, onda stojite u mjestu i ništa se ne dešava dok vaša frustracija raste. Umjesto toga, potrebno je samo malo obrnuti situaciju i postaviti se u poziciju da promjena dolazi samo od vas. Niko to osim vas neće uraditi, ma koliko u datom trenutku bilo teško, odnosno niko osim vas nije promjena koju očekujete. Ili, nakraće rečeno, za svaku priliku – mi smo promjena koju čekamo!
