Ko bira za vas? Vi ili neko drugi?
Ovo je pitanje koje svi mi trebamo postaviti sebi. Pogotovo ako smo neko ko stalno teži da unaprijedi svoj život i živi mnogo kvalitetnije. A, većina ljudi barem će se složiti da je tako. Ko za nas pravi odluke u životu? Ko bira za nas? Mi sami ili neko drugi? I ako je to neko drugi, zbog čega je tako? Jesmo li sami nesposobni napraviti inteligentne izbore i kreirati vlastiti život tako da uživamo njegovoj punoj udobnosti?
Najčešće kad mislimo da u potpunosti kontrolišemo svoj život i držimo sve u okvirima u kojima želimo da bude, i nismo svjesni da to u stvari nije tako i da smo po nekoj inerciji, automatizmu, ustaljenim navikama, mentalitetu, krenuli putem koji je već utaban i kojim većina ljudi ide, iako tu suštinski ne odgovara nekom našem unutrašnjem osjećaju. Krenimo sa porodicom. Preuzimamo modele ponašanja koji su koristili naši roditelji u vrijeme kada su oni mogli funckionisati i dolazimo u konflikt sa vremenom u kojem trenutno živimo.
Na primjer, nekada se na jednom radnom mjestu ostajalo čitav životni vijek, dok je danas standard da se poslovi relativno često mijenjaju. Dakle, te neke vrste sigurnosti za rad u jednoj firmi do kraja života praktično, više nema i sve se oslanja na sposobnost svakog od pojedinaca da se što bolje izbori za samog sebe. Ako se ponašamo prema modelu naših roditelja koji su živjeli u drugačijim vremenima, onda jesmo u problemu kako se snaći u sadašnjosti odnosno odabrali smo ili nam je nametnuta jedna vrsta ponašanja, navike, koja nam objektivno ne koristi. A sami znamo koliko je navike teško mijenjati, pogotovo one koje su nam životno bitne.
Postoje i drugi primjeri u kojima zapravo naši izbori nisu naši nego izbori sredine u kojoj živimo ili bliskih ljudi kojima smo okruženi. Dakle, izbori nisu napravljeni prema našim osjećanjima, nego za potrebe drugih ljudi, kako bi se oni bolje osjećali. Njima je lakše, a nama je život teži jer se moramo nositi sa posljedicama koje ostaju kako na našoj ličnosti i posredno i našem zdravlju.
Dakle, možemo odabrati bilo koji primjer, najbanalniji, i analizirati ga i vidjeti koliko koristi od napravljenog izbora imamo, kome smo se to stavili pod kontrolu, zbog čega ne biramo slobodu za sebe i čega se to najviše bojimo? Na kraju, zbog čega dopuštamo da izbori drugih kreiraju svaki naš dan, godinu i na kraju čitav život?
Svi imamo pravo izabrati ono što nam je prema osjećaju najbolje za naš život, bez obzira šta bilo ko o tome misli. Ako mu se ne sviđa, to ne znači da mi imamo ikakav problem sa sobom, već da oni imaju problem sa nama. Što opet nije naša stvar.
Glavno je pitanje – koliko smo hrabri preći preko straha i izabrati vlastiti život?
