Kako se osjećaš?

Kada ste posljednji put sami sebe pitali ovo pitanje – kako si? Kako se osjećaš? Kada ste zadnji put osjetili da vas je to neko pitao zbog istinskog interesa, a ne puke formalnosti, usput, samo da se nešto kaže? I kada ste posljednji put osjećali tako da osjećate sami sebe, neuprljani bilo čime izvanjskim, utjecajima, mišljenjima, porukama, silinom svijeta? Ono kad se nađete sami sa sobom za praznim stolom i imate svoje misli, pa se upitate za zdravlje, duh, opšte stanje samih sebe. U čitavoj halabuci svega oko nas to kao da ne postoji. Kao da smo izbrisali svoju ličnost i posvetili se igranju uloga, ispunjavanju obaveza, polusmijehu, teatralnosti, pokazivanju i svemu onome što cijedi suštinski život iz nas samo kako bi bili neko drugi ili kako bi dobili odobrenje da smo dobri jer smo se potrudili. Kako se osjećate kada razmaknete sve slojeve sa sebe i postavite ‘ja’ na prvo mjesto? Je li ostalo išta čemu možete da se radujete zbog samih sebe?

Jer kako se osjećate najvažnija je stvar na svijetu. Najvažnija. Iz jednog prostog razloga. A, to je da se radi o svojevrsnom putokazu kojim putem ćemo krenuti u životu. Osjećaj je zato sve. Ako se osjećate loše, i to traje dugo, godinama, to je životno iskustvo koje ćete dobiti, to jeste, stvari koje nazivamo lošima. Ako se osjećate dobro i radite na tome da se osjećate sve bolje, otvara se magija života. Dobijate ono što ste poželjeli i očekivali, i mnogo više od toga. I nije to neka posebna mudrost. To je čak praktičnost života, test koji možete uraditi svaki dan, nešto što možete isprobati, a ne košta samo malo vremena. Košta izgradnje umijeća da prepoznate situacije u kojima se osjećate loše i odmah potražite misli zbog kojih bi se trebali osjećati bolje. I onda vježbate, iz dana u dan. I stvari se počnu mijenjati. Na početku pomalo, a onda sve očitije. Iz vas jednostavno izlazi energija koja oko sebe privlači i ljude i situacije koje će vam iz korijena promijeniti život. Jednom kada se odlučite da bude tako.

I nema razloga da osjećate loše. Nema razloga da u svome životu zadržavate bilo kakvo iskustvo ili osobu koji vam čine da se osjećate loše. Nema razloga da vaš život ne bude radosno iskustvo, uživanje u svim malim i velikim stvarima, i nema razloga da ne iskusite sve ono što ste ikada poželjeli, a što će vam samo pojačati osjećaj sreće i zadovoljstva. Jer to i jeste poenta života – osjećati se dobro i sretno. Sve, doslovno sve, radimo s tim ciljem. I zato su vam loša iskustva samo odskočna daska, situacije koje će vas lansirati prema onome što želite, a ne nešto što ćete pretvoriti u dugoročnu patnju zbog stvari koje su se desile nekada. Zato je dobar osjećaj krajnji cilj. Zato je bitno upitati se počesto – kako si? Jesi sretan? Zadovoljan? I šta je to što možeš uraditi da se osjećaš dobro? Da budeš ono što želiš? Jer nema ništa važnije osim toga da se ubijedimo upravo u ovo – zadovoljstvo i sreća. I onda će se kockice početi same slagati, onda će magija život, vrtlog dobrih okolnosti, biti svuda oko nas. Od toga smo samo jednu odluku daleko.

I trebamo shvatiti da je to sve u nama. Svaki pojedinačni izbor, svaka pojedinačna misao, sve što kreiramo, svaka ideja. Sve se roji u nama i izlazi napolje. Šaljemo vibracije i tako privlačimo. Sve što vidimo stvorili smo sami. Ništa se u našem iskustvu nije pojavilo samo od sebe. Sve je krenulo od te odluke, od naše unutrašnje navigacije, od našeg osjećaja! I vodilo nas dalje. Dakle, ne postoji niko koga možemo kriviti za bilo šta. Jedini odgovorni je onaj kojeg svakog jutra vidimo u ogledalu. Niko drugi. Taj odlučuje kakvi će nam biti dani i jednostavno – hoćemo ili biti sretni ili ne. To je najprostija formula. Tu se završava sva priča. Trebamo shvatiti da stvaramo upravo onako kako vibriramo. Ako je to dobro, onda će nam se dobro i vratiti. I zato iz petnih žila trebamo trenirati sebe da se osjećamo dobro. Tragati za inspiracijom, motivacijom, uzbuđenjem, oduševljenjem, dobrom energijom. Sve je u nama i vrlo dobro ćemo znati jednom kada TO nađemo. Jednostavno, naš život će se promijeniti. Kao da smo ostavili neko drugo ‘ja’ i stavili drugačije naočale kroz koje sve što vidimo jeste fascinacija životom. Ovim jedinim kojeg imamo.