Kad je najveća životna inspiracija ‘mrtvo slovo na papiru’

Sjećate li se vremena kad ste žarko željeli postati neko, nešto? Onaj dobri fudbaler, naučnik, novinar, vlasnik trgovine. Još otkad ste bili dijete ili tinejdžer toliko vas je okupirala ta energija, da se činilo da vam ništa ne stoji na putu. Toliko je bila jaka i čista ta želja, da nije bilo šanse da se ne ostvari. A, onda je došla ‘realnost’, kalupi, želje drugih, ‘moranje’, potreba za uklapanjem, zadovoljenjem tuđih interesa. Vaš san je izblijedio ali nikad nije nestao. Ostao je duboko u vama, uz čežnju da će jednog dana doći vrijeme kada ćete ponovo osjetiti tu energiju koja nikad ne nestaje, tu inspiraciju koja vas tjera da se probudite usred noći i počnete razmišljati o onome što želite, kada vam se slike redaju same od sebe. I nažalost, većina ljudi te i takve želje odnese sa sobom u grob negirajući svoju slobodu da bude ono što jeste odnosno radi ono što voli, živeći pri tom život u kojem uživa. A, ne onaj u kojem najviše uživaju neki drugi. Ma ko oni bili.

Prisjetite se, šta vas to najviše inspiriše? Koja je to najveća želja i šta vam to navodno koči njeno ispunjenje? Je li samo ‘vaše’ mišljenje koje ste preuzeli od drugih, jedan te isti način života kojim žive svi ostali. Šta je to što vas istinski zadovoljava tu, čime to niste zadovoljni? Zašto vas je strah da iskoračite naprijed i hrabro zgrabite ono što vas već godinama čeka, a vi to tako dobro znate, osjećate? Sasvim je jasno, većina će od nas samo odmahnuti rukom i biti zainteresovana, posvetiti se ‘stvarnosti’ kao da stvarnost nije upravo nešto što mi sami krojimo, najprije svojim mislima a onda i djelima, kao da sve što nas okružuje nije upravo rezultat nas samih, samo uz pitanje – je li to stvarno ono što smo željeli ili što želimo i sada? Jer želje su uvijek nove i mijenjaju se. I to je u redu. I ne treba ni od čega strahovati. Osim činjenice da ćemo zauvijek žaliti za onim što smo željeli, a nismo ostvarili.

I gdje je nestala ta strast? Pregazio je život. Da, onaj život koji ste sami kreirali odnosno koji su vam drugi rekli da trebate kreirati kako bi se ‘uklopili’, ne vodeći računa o tome šta vi osjećate da bi bilo najbolje za vas, šta je to gdje bi mogli živjeti vječno inspirativan život, iz dana u dan. Strast je još uvijek u vama, malo uspavana, čeka da bude prodrmana, ideje koje su još uvijek tu, i čekaju da budu realizirane. Jednom kada vam dnevna rutina i monotonija dosade…ako vam dosade. A kad vam dosade, za početak, sve što je potrebno je jedna olovka i komad papira na koje ćete zapisati svoje želje i ideje. I to je već prvi korak. A onda stvari dolaze same, zbog toga što to baš jako želite, onda se ljudi i okolnosti sami pojavljuju, počinje ispunjenje vaših snova i nekog zadovoljnijeg života. Znate to tako jer se osjećate dobro. Znate to jer vam ono nešto u vama govori da je to ‘to’.

I zašto ne oživjeti taj san, tu strast, tu želju? Kakav izgovor stoji pred vama? Zaista, postoji li ikakav izgovor da ne živite strast koju imate u sebi? Okolnosti? Pa, okolnosti se mijenjanju, iz sata u sat, iz dana u dan. A mijenjate ih upravo vi vašim željama. Dakle, nikom osim vas ne upravlja vašim željama i niko osim vas ne zna šta je to najbolje za vaš vlastiti život, koji je to motor koji vas pokreće i gdje ćete najbolje ispoljiti ono što već toliko dugo zadržavate u sebi. Koja je cijena toga? Cijena je da ćete opet dobiti slobodu, onu koju ste imali od kada ste kročili u svoje životno iskustvo jer je to jedino prirodno stanje svakog od nas. Potrebno je samo da ponovo obgrlimo ono što zovemo ‘majka hrabrost’. I svijet je naš.