Jeste li sretni?

Vrlo jednostavno pitanje – jeste li sretni? Kad ste se posljednji put to zapitali? Kad su vas posljednji put to pitali? Kad ste pomislili da radite stvari koje će pridonijeti vašem većem osjećaju sreće i zadovoljstva, a ne onima koje, navodno, morate? Kad ste zadnji put svoje dijete ili blisku osobu upitali – da li je sretna? A ne, da li je uradila ovo ili ono kako bi u vama izazvala sreću. I jeste li pomislili na to da li je ta osoba sretna samo zbog toga što mora uraditi nešto za vas ili što zaista uživa u tome što radi i što je ispunjava cijelim njenim bićem? Zaista, kad malo bolje promislite, i to je vrhunac života – osjećati se sretnim i zadovoljnim. Raditi stvari punog srca jer želite, a zaboraviti na sve ono što nam stvara osjećaj težine koja nas vuče nazad ili zadržava u mjestu. Popuniti svoj život sada i ovdje, uživati u udobnosti svakog trenutka, udisati život sa širom otvorenim očima, bez obzira kakve su okolnosti oko vas. Jer okolnosti će se promijeniti i bolje ih je dočekati sa osjećajem sreće jer onda je sve lako. Život teče kao podmazan nekim čudotvornim uljem i tada vrlo dobro znate kako vam to niko ne može oduzeti. Dakle, jeste li sretni?

A, šta je sreća? Ima li ona neku univerzalnu formulu? Nema. To je ono što sami sebi skrojite od života. Baš kako vama paše. Ono kad se osjećate dobro ujutro čim otvorite oči i zahvalite na svemu što imate, pa i tom osjećaju koji vam daje energiju da budete i imate sve što želite. Iz jednostavnog saznanja da je sve to moguće. Ništa manje i ništa više. Sreća je i to saznanje da sami sebi stvarate život, da ste jedina osoba koja će svojim mislima stvoriti okolnosti koje će je ispuniti do maksimuma i donijeti blagostanje za koje su drugi govorili da nije moguće. Iz milion različitih razloga. Oni ljudi koji su odustali od sreće i život prepustili kolotečini koja im ubija živost i koju su svoju moć prepustili drugima. Zaboravili su, kao što vi nećete, da je sreća unutrašnji, naš posao, i da ovisi samo o nama, lično, u jednini, i da sve što nas takvima ne čini, nije za nas. Emocija nam to kaže vrlo dobro, pokaže put, upali zeleno ili crveno svjetlo. A, svaki dan smo na raskrsnici na kojoj biramo kuda treba ići. Radi sebe, da bi bili sretni. I ispunjeni. I zadovoljni. To je jedan jednostavni put koji ćemo naći kada se okrenemo sebi i zavolimo to što jesmo, a otvorimo se svijetu za sve što nam ima dati. I dobro znamo, duboko u sebi, da nam ima dati sve što poželimo.

Ako niste sretni, koja je onda poenta svega? Zašto se truditi, gubiti životno vrijeme, ponavljati jednolične dane i iskustva, živjeti tuđe živote, ugledati se na one koji misle da su sretni ali samo ako imaju nečiju pažnju? Zašto provoditi život u okolnostima koje nas tjeraju da se stalno osjećamo loše, da živimo u bezizlazu, ne radujemo se svakom novom danu, ne uživamo u onome do čega nam je stvarno stalo? Zašto prepustiti drugima da budu zadovoljni onim što mi radimo, dok nas izjeda nezadovoljstvo onim na što smo pristali, pravdajući se da nema drugog puta i da ništa sami za sebe ne možemo učiniti? Zar je život smo jedan put, jedna priča, isti scenario za sve koji živimo sada i ovdje? Zar je mišljenje i želja drugih za vas zapovijed? Gdje ste to izgubili slobodu koju ste dobili kada ste došli u ovaj fizički svijet? I na kraju, zašto ste pristali biti jedni od milion istih, bez i da pokušate da srcem osvojite sve ono za čim i samo kuca? Zašto vam sreća nije vrhunac prioriteta kada znate da je vaše vrijeme ograničeno i da vam ga ništa i nikada neće vratiti? Jer sve što imate to je ovo vrijeme sada, a ne iluzija o sutra ili onom što je nekada bilo. Biti sretan je sada. Jedna odluka koja vaše životno iskustvo može izmijeniti iz korijena. Samo kad biste htjeli.

I, zato treba reći – sretni smo. Želimo biti još sretniji. Želimo raditi punim srcem samo one stvari koje će od našeg života istkati priču koje ćemo se rado sjećati na kraju našeg putovanja, živih uspomena koje neće biti izraz patnje, nego čiste ljubavi za sve što nas okružuje. Jer dobro znamo da sve što pošaljemo Bogu ili univerzumu, dobit ćemo nazad. To je nešto kao plaćanje unaprijed za uslugu koju još nismo iskusili, a koja, kad je dobijemo, donosi više od onoga što smo ikad sanjati mogli. Sreća je naš najveći životni interes. Ma šta vam govorili oni koji su svoje živote usmjerili na životarenje, ograničili sami sebe, prepali se onog što donosi sutra, zaboravljajući na moć koja ima je data i koju u svakom momentu mogu iskoristi da zagrabe iz beskonačnog rezervoara sreće. Sreća nam je ulaznica za obilje, zahvalnica na tome što smo živi i u mogućnosti da svaku svoju ideju pretvorimo u iskustvo koje će obogatiti i proširiti svijet oko nas. Zato se ne treba bojati dobrih osjećanja. Jer poslije njih nećete plakati. Naprotiv. Otvorit ćete vrata za još više. Jer lanac sreće nikad se ne prekida ukoliko sami tako ne odlučimo. Svega ima i previše i naš je jedini posao da odaberemo ono što će nas činiti sretnim. Jer mi sami živimo svoje živote, kročimo svojim nogama, koristimo svoje srce, pletemo svoja osjećanja. Što smo sretniji mi, bit će i svijet oko nas. Poput epidemije koja će nas prije ili kasnije zaraziti svojim ljekovitim dejstvom. Zato, uskočite malo u sebe, potražite dobre osjećaje, stvorite si sreću. Ne već sutra, nego već danas. Neka vam svaki dan bude sunčan bez obzira na vremenske prilike.