Asfaltiranje moje ulice…pred izbore, zna se
Četiri godine su prošle a da se u mojoj opštini ništa značanije nije desilo. Ništa što bih mogao vidjeti golim okom, narodski rečeno. Ulica pored zgrade i dalje je puna rupa, asfalt izlomljne i od udaranja automobila po njoj ne može se mirno živjeti.
Parkovi su nekad bli uređeni i ponekad su pokošeni. Uglavnom po njima hodaju psi lutalice i sumnjam da bih ikada sjeo na tu travu, s obzirom koliko je zagađena silnim psećim izlučevinama. Djeca se tu već odavno ne igraju.
Pronaći parking nakon pet sati u blizini zgrade igra je na sreću. Posljednih godina, iako je obećano, niti jedno parking mjesto nije izgrađeno. Parkira se po trotoaru, zelenim površinama, na sred ulice. Ljudi nemaju izbora.
U kontejnere bacamo sve i svašta. Plastiku, papir, ostatke voća i povrća, drvo. Nema druge. Kontejnera za selekciju otpada ovdje odavno nema. A, možda i je lakše onima koji rove po konetjnerima. Izbor je veći!
Smeće sa ulica se čisti kako kad. Neki ga još uvijek bacaju sa prozora, a nema nikog da njima kaže kako u gradu važe neka druga pravila, da ih obrazuje i na kraju provede zakon. Nema nikog, iako imamo predsjednik Kućnog savjeta.
I možemo ovako unedogled. Jer primjera je napretek i čini se da su svi digli ruke. Sve do jednom….
Onda kada dođu izbori. I, evo nas, u 2016. kada ćemo ponovo izabrati svog novog/starog načelnika i nove vijećnike. Ljude od kojih očekujemo da nam naprave sistem u kojem će svi zajedno živjeti kvalitetnije, u ugodnom okruženju i čistoći. I nekim čudom, baš u izbornoj godini, procesi se pokreću. Asfaltira se ulica rekordnom brzniom, uređuje se i otvara park sa spravama za vježbanje, otvara se sportska dvorana koja se gradi već nekoliko godina….i tako dalje, i tim redom.
Što baš u ovoj godini? Šta se to dešavalo proteklih četiri godine pa da se baš u ovoj moraju finalizirati i otvoriti mnogobrojni objekti? Pokrenuti neke stvari?
Pa, valjda je računica jasna. Niz je to prilika za moga načelnika i vijećnike da pokažu koliko su uradili za svoju opštinu, iako ako malo bolje pogledate, to je skoro ništa.
Ne treba biti posebno pametan pa shvatiti koje su to konkretne stvari koje vam trebaju da bi vam život bio ugodniji. Samo se osvrnite oko sebe, uzmite komad papira i zapišite. I odna pitajte. Pitajte nakon što dobijete obećanje i glasate. Tražite od vašeg načelnika ili vijećnika da vam objasni zašto poslovi nisu završeni i zbog čega je preuzeo odgovornost za stvari koje nije mogao završiti?
Pozovite ih na odgovornost, vršite pritisak, rovite, tražite, zahtijevajte. To je snaga vašeg glasa. Jer vaša obaveza nije završena time što ste nekome dali glas i smjestili ga u udobnu fotelju sa dobrom platom. Ako ne radi svoj posao dobro ili nikako, kakva je poenta?
Dakle, od ove godine osobu za koju ću glasati ću pratiti, pitati i ispitivati. Baš onako kao što mene moj direktor ispituje da li sam dobro završio svoj posao. Pokušajte i vi. Jer u demokraciji to je jedini način da vaše izabrane predstavnike pozovete na odgovornost. Ako ne, onda čitavu priču slobodno pdoijelite sa cjelokupnom javnošću.
