Ako si uvjeren da ne možeš, kako ćeš uspjeti?
Većina nas u životu radi stvari koje navodno mora. Ako se vratimo malo unazad i dublje razmislimo, vidjećemo da se ne radi ni o čemu što se mora, nego što nam je neko rekao da se mora raditi jer ako se ne uradi onda će….desiti se nešto. U suštini, neće se desiti ništa. Osim što onaj ko vam je rekao da morate, neće biti zadovoljan. Vi svakako nećete biti zadovoljni. Ne možda u prvom trenutku, ali će sigurno nezadovoljstvo isplivati u nekom životnom momentu ili možda čak na kraju života kada shvatite da ste radili sve ono što vam je rečeno, slušali druge, a ne svoj instinkt, svoje želje i htijenja, niste realizirali svoje idej. Čak ni pokušali.
Uglavnom, priča se svodi na to da po inerciji radite stvari koje vam stalno drugi govore. Idete u škole za koje drugi misle da će biti dobre za vas, radite posle za koje vam drugi govore da su dobri, sanjate snove za koje vam drugi kažu da su najbolji. Zbog čega je to tako? Zbog čega automatski usvajamo sisteme razmišljanja drugih ljudi, koji možda rade za njih, ali za nas očito ne? Zbog čega se ne usuđujemo ispoljiti ono što imamo duboko u nama, a što osjećamo da nam daje nevjerovatnu energiju? Zbog čega ne želimo osjetiti slobodu?
STRAH. To je odgovor. Bojimo se krenuti našim putem, već koristimo utabane staze čak iako smo svjesni da se svijet oko nas naopačke okrenuo i da stara pravila koja nam neko servira, više ne vrijede, odnosno da danas skoro da svako kreira svoja pravila i živi život na svoj način. Dakle, živimo sa uvjerenjem da ne možemo uspjeti ako ne razmišljamo na način na koji su nam naši roditelji, na primjer, rekli da moramo. Jer je to formula na koji su oni uspjeli sebi osigurati minimum egzistencije. A, šta je ta egzistencija? Život proveden u skromnom stanu ili posvećen izgradnje jedne kuće koja opet do duboke starosti ne bude završena, život u patnji žrtvovanja za druge, i odbijanje da se uživa u njegovim čarima jer je posvećen nekom navodnom višem cilju uz bezgranično zalaganje. Svemu samo ne sebi.
Tako da kada se nađete u situaciji da drugačije razmišljate, imate drugačije ideje, osjećate da bi trebali poduzeti nešto što će ispričati neku novu priču, stvoriti drugačiji rezultat, upadate u stare okvire uvjerenja prema kojima nije moguće uspjeti osim ako se postupa na samo jedan način, koji je navodno provjeren. Ako se nisi usudio, kako znaš? Ako nisi uvjeren, kako misliš da ćeš uspjeti? I na kraju, zašto je važno to što neko drugi misli o tome, ako si ti osoba koja vjeruje da će uspjeti?
Ako je osjećaš dobar, ako te nosi energija, onda je to zasigurna stvar koja će ti donijeti upravo ono što želiš odnosno tvoja ideja će dobiri fizički oblik. Dobićeš posao koji si želio, napravićeš stvar koju si zamišljao, doživićeš iskustvo koje očekuješ.Samo ako vjeruješ. Jer ako nećeš vjerovati ti, ko će u tvoje ime?
