Šta ti duša želi?

Ovo je najvažnije pitanje – šta ti duša želi? Jer kad na njega sam sebi odgovoriš, dobio si odgovor na sve što te interesuje. Odnosno, dobio si odgovor na to šta stvarno želiš u svome životu. Duša ne laže. Ona je izvor najiskrenije emocije, tvoja direktna veza sa izvorom svega i sigurno ćeš dobiti nepogrešiv putokaz za čim da ideš u životu. Znate ono kad kažu da pratiš svoje srce. E, pa tu je sva poenta. Ma koliko vas razum tjerao na logiku, ako pratiš svoje srce, znat ćeš barem da ćeš se najbolje osjećati. A to je nekako vrhunac i poenta svega. Sve što radimo, radimo sa jednom svrhom – da se osjećamo dobro. Bilo da je to druženje sa drugima, kupovina nečega, rad na sebi. Krajnji cilj su dobri osjećaji koji bi trebali potrajati što duže. To nam dođe ko prirodna navigacija – tamo gdje se osjećamo dobro, to i jeste za nas. Vrlo jednostavna matematika.

I duša nam sama govori. Duša, taj neki preduboki osjećaj u nama koji uvijek vodi računa o našem najvećem dobru i koji nam stalno pokazuje put kojim trebamo ići, a kojeg mi najčešće ignorišemo, vođeni površnošću onoga što nam oči vide. Često nam se pogled zamagli lažnom ljepotom, instant magijom i prolaznim vrijednostima koje nas ostavljaju iscrpljene i u stalnoj potrazi za nečim što će nas usrećiti, zadovoljiti, iako je sve već u nama. Samo se trebamo okrenuti sebi i poslušati taj glas, saznati kako da mi budemo ono što trebamo biti i kako da prepoznamo ljepotu našeg vlastitog života. Naša duša tu već zna. Ima to pamćenje od prije, ima taj naš božanski plan kako da naše životno iskustvo bude vrijedno življenja, a ne tek blijeda kopija nekoga drugog ili suluda trka za nečim što ni samo ne zna kuda je pošlo. Naša duša je taj automobil koji će nas sigurno vozati gdje god da treba i samo ga trebamo upaliti. Sve ostalo složit će se samo od sebe.

Zato traženje nečega izvana i nema smisla kada je unutra oluja, nemir, nesanica, nesvjestica. Iz samo jednog razloga – što ne slušamo sami sebe. A duša nam stalno progovara, intuicija nas podsjeća, osjećaji naviru. Toplo je kad je za nas, hladno je kad smo daleko od toga. I sve je tako jednostavno da nam treba nikakav kalkulator da sračunamo i nikakva mapa da pronađemo. Svi odgovori su u nama. Baš svi. Samo kad bi htjeli poslušati sebe i prepustiti se, pobijediti sve ono što nam uporno odvraća pažnju i vodi nas na pogrešan put, sve ono o čemu nije naša duša, gdje se nije rasplamsala naša strast, gdje naše više ‘ja’ nije progovorilo i gdje nas nije ponio snažan talas inspiracije. Sve mimo toga nije za nas. Sve ostalo trebamo zaboraviti. Trebamo prestati trčati za zmajevima koje nikada nećemo uhvatiti i odbaciti šarene laže koje su cirkus za malu djecu. Ali i ostati djeca, zadržati znatiželju i diviti se ovom jedinstvenom životnom iskustvu. Tako ćemo barem znati da je znatiželja došla od srca, da nam je duša progovorila i da nema ničega što istinski želimo, a da nećemo dobiti.

Zato otvorite svoju dušu sebi, istresite sve što vam je na srcu, odaberite šta je za vas, gdje se osjećate dobro, šta vas nosi u visine, i tu ste, kući ste, došli ste sebi. Kad dođete sebi, sve ostalo će se zalijepiti za vas. Savršeno da savršenije ne može biti. Bez velikog truda i muke. I tada će vam i život sam postati ugodno iskustvo, a ne napor za jedan pristojan život, tada ćete zablistati jer čistoću srca ne može ništa zamijeniti. Ne bojte se obgrliti sebe u svom tom savršenstvu u kojem jeste, unikatni, kakvih više na svijetu nema. Ne bojte se pogledati unutra i suočiti sa onim što želite, ma koliko veliko bilo. Jer upravo je to ono što je za vas. Oslobodite dušu i osjetite slobodu. Odbacite maske, prigrlite život, udahnite duboko. Sve što vas ograničava nalazi se u vašem umu, a sve što vas oslobađa već je zapisano u vašoj duši. Potrebno je samo pažljivije pročitati i magija života bit će vaša. I ne zaboravite, imate samo jedno životno iskustvo. Zato je svaka minuta važna.