Kada ignorišeš, živjeti je lako

Ponekad je najljepše jednostavno zaboraviti, ignorisati, sve ono što vam život čini težim. Jednostavna formula. Dakle, kada osjetite tu težinu, kada vas ona prati duže vremena, uvijek ima izlaza. Jednostavno ignorisati! Ili, ako hoćete, popustiti i otpustiti. Jer život nije tu da bismo patili, nego uživali u svakom danu našeg iskustva, kako bi na lagan način, svim svojim čulima upijali ljepote koje ponekad ne možemo vidjeti. A, kada nam se pogled zamagli, kada nam na put stane nešto što nas vodi lošem osjećaju, i još samo od sebe insistira da ostane tu, okupira nas, umara, oduzima nam energiju, vrijeme je da ga obrišemo sa našeg dnevnog reda i stavimo negdje u začelje. Čak i ako je to neki naš cilj, možda najveća strast,ili neka osoba ili neki predmet. Jednostavno zaboraviti, čak i onda kada smo to jako poželjeli. Otpustiti težinu i ostaviti univerzumu da se time bavi. To je pravi put, onaj kontra boli i patnje koji nam po prirodi stvari ne priliče. Tu smo da bi uživali u lakoći života.

I možda vam lakoća života zvuči naivno, ali ona nije daleko. Svega jednu odluku od nas. Da sa sebe skinemo tegove, tegobu, nametnuti umor, sivu perspektivu. Kada iz svoga površnog uma protjeramo pritisak moranja i uzaludnu borbu da rijekom plivamo uzvodno. Samo trebamo otpustiti. Opustiti sebe, okrenuti drugu ploču, nametnuti drugu temu i pratiti dobar osjećaj. I kada popustimo taj stisak onoga što nikako neće da dođe u naš život, ono će doći samo od sebe. Jer samo ga zvali tako dugo, ali zbog pritiska i straha, nismo mu dali prostora da se pokaže. Kada neće i kada ga zbog toga ignorišemo, onda hoće. Kada okrenemo stranicu i učinimo ga manjem važnim, onda hoće. Onda kada dozvolimo lagan tok našem životu, tada i sve to što smo poželjeli stiže. Bez napora i truda. U toj jednostavnoj atmosferi dobrih osjećaja koju svi odreda možemo stvoriti. I onda uzeti sve ono što mislimo da nam pripada, iskusiti ga u ovom putovanju u jednom pravcu.

Dakle, ignorisati sve to što nas neće. Jednostavno ga ostaviti na miru. Zaboraviti. I odmah je lakše. Odmah smo svoje tijelo učinili ugodnijim mjestom za život i otvorili vrata da budemo iznenađeni čudima. A, čuda se dešavaju svima onima koji jednostavno vjeruju, jer sve je moguće. Od nemogućeg nas dijeli samo naše mišljenje da nije moguće. A, kada preskočimo tu stepenicu, porastemo, oslobodimo duh i popustimo pritisak, onda je lako. Onda smo zavedeni magijom života, stvari, ljudi i osjećaji teku, sve one naše želje isplivaju na površinu i obraduju nas kao što ribara obraduje puna mreža velikih riba kojom je zahvatio u dubinu. Jer je i on ignorisao to da nema, i on je vjerovao i prepustio višoj sili da završi svoj posao. Onda je osjetio malo trzanje kao znak da je njegova mreža puna onoga što najviše želi. Toliko je jednostavno. Kad ignorišemo ono što želimo, a zbog čega nam je trenutno loše, i obgrlimo ono zbog čega ćemo se odmah osjećati dobro. A, osjećati se dobro je vrhunac, umjetnost života. I toliko je stvari zbog kojih se možemo osjećati dobro samo kad bi pogledali malo bolje. I bili zahvalni.

Ignorisanje je put ka nečem još boljem, fokusiranje i otvaranje vrata prema dobroj energiji, a energija je sve. Onda dopuštamo i protok života, čistimo začepljene puteve, udišemo duboko i vraćamo se sami sebi. Jednom kada postanemo svjesni da smo se mučili zbog nečeg samom činjenicom da smo mu pridavali preveliku važnost, a nismo to dobili. A, znamo da ćemo dobiti jednom kada se opustimo i prepustimo, znamo jer vjerujemo i jer je vjera ona dobra energija, i fokus i snaga. I tada vjerovatno shvatimo, iz još jedne životne lekcije, kako je trud uzalud i kako neće silom, nego onim tananim putem koji je poput rijeke koja uporno i polako pravi svoje korito. Prelazi sve prepreke, ide u jednom smjeru i sa sobom povuče sve što poželi. Jer duboko u sebi zna kolika joj je snaga. A, nama je još lakše. Lako možemo preskočiti odavde do tamo, lako promijeniti misliti i usmjeriti se na nešto drugo. Lako možemo živjeti kada sami napravimo izbor vođeni dobrim osjećajima. I kada jednostavno ignorišemo ono što nas sprečava da budemo mi. Onakvi kakvi i trebamo biti na ovom svijetu. Puni snage, sjaja i dobre volje.