Budi sebi na prvom mjestu
Ima li sebičnosti u tome da sebe staviš na prvo mjestu u vlastitom životu? Ima. I to je dobra vijest. Zato što sve u životu radiš, najprije krećeš od sebe. Kada otvoriš svoje oči ujutro, doživljavaš svijet na svoj način, gledaš svojim očima, ima svoja autentična iskustva. Niko to ne radi za tebe. Tako i kada se osjećaš dobro ili loše, to su tvoji osjećaji. Niko se ne osjeća za tebe. I ne može. Jer ti si cjelina za sebe. Dakle, niko ne može stvarati u tvome iskustvu. Ti si uvijek na prvom mjestu. I tako i treba ostati. Jer ako nisi, zagubit ćeš se i pitanje je hoćeš li se ikada naći, sve do momenta kada se budeš osvrnuo na svoje životno iskustvo i upitao – gdje sam ja to bio i šta sam radio? Čega se to imam sjećati? Ko sam to bio? Samo kad si ti ‘ti’, sve ostalo će doći na svoje mjesto, samo od sebe.
I ko će imati koristi od toga da ti budeš ono što jesi, svoja svojina, suvereni vladar svoga tijela i uma, svijesti i podsvijesti? Ti. A, zatim svijet oko tebe. Jer ako tebi nije dobro, kako će biti ljudima oko tebe, bilo kojoj sredini koju počastiš svojim prisustvom? Kako ćeš dati sebe svijetu ako ne znaš ko si i šta imaš da daš? Kako ćeš pomoći bolesnom ako si i sam bolestan? Kako ćeš udijeliti siromašnom, ako ni ti nemaš? Kako ćeš biti bogat, ako se stalno tjeraš u siromaštvo? Samo zato što sebe nisi stavio na prvo mjesto. Poenta je da tebi prvo treba biti dobro. A, kad je tebi dobro, onda će to svi i sve oko tebe itekako osjetiti. A, kad to uradiš ti i svako oko tebe, pomisli samo kakvo ćemo mjesto za život kreirati. Tamo gdje je svima dobro. Ne savršeno, nego dobro. Tamo gdje su ljudi zadovoljni i imaju ono što žele. Samo jer znaju ko su i brinu o tome. Na prvom mjestu.
Jer jedino ako si sebi na prvom mjestu tek si onda u mogućnosti dati sve od sebe, ispoljiti puni potencijal, pokrenuti sve motore, osjetiti snagu i na kraju biti od koristi svima onima kojima želiš podariti sebe. Tek tada ti dolaziš do izražaja jer otkrivaš koliko si toga zaboravio na putu prema budućnosti, koliko si dijelova sebe gurnuo u neke zaturene dijelove ormara, koliko je prašine napadalo na tvoj život, a nekako nisi stigao da to sve izvučeš i uglancaš. Kada izvučeš sebe na postolje, zasjat ćeš. Bit će rođena nova zvijezda u tvome životu – TI. Onaj koji jeste i koji je uvijek trebao biti, onaj koji zna šta je. Kada si na prvom mjestu samom sebi, onda si najjače povezan sa sobom i možeš pokrenuti planine. Ili ih barem osvojiti kao nikada prije. Kada si sebi na prvom mjestu, osjetit ćeš mir koji je najbolja pozicija iz koje ćeš moći doživjeti ovaj svijet širom otvorenih očiju. A, onda ti sva čuda stižu. Najprije život kakav želiš, kao čudo broj jedan.
Kada sebi nisi na prvom mjestu, uvijek ćeš tražiti nekoga ili nešto da to popuni. Osjetit ćeš prazninu i biti uvijek u potrazi za zadovoljstvom, negdje izvana, gdje se ono ne može naći. Tragat ćeš, možda i cijeli život, i biti nezadovoljan svime onim što si stavio na prvo mjesto, a što nije po tvojoj mjeri. Tragat ćeš za samim sobom kroz to nešto, pokušavajući da utažiš glad, bojeći se da se suočiš sa samim sobom, iskusiš svoje ‘ja’, prohodaš hodnicima svoje duše i pronađeš ono božansko u sebi, vrhunsku kreativnu ideju sa kojom si i došao na ovaj svijet. Kada sebi nisi na prvom mjestu, zapravo, niko ne zna ko si ti jer si ni sam nisi pronašao, nisi osvijestio nesvjesno niti upalio svoje vlastito svjetlo. Kada nisi na tom prvom mjestu uskraćuješ ovaj svijet za jedan original više koji mu pomaže da se širi. Ima li razloga da sebi ne budeš na prvom mjestu? Nema. Zato budi. Ili barem pokušaj. Za početak, ne košta puno, a svi oko tebe će profitirati. Jer će barem znati zbog čega si se našao u njihovom životnom iskustvo.
