Vrijeme ne možeš kupiti

Šta je to vrijeme? Otkucaji između kazaljki koji nam govore da nešto teče. Nešto što ne možemo osjetiti ali ga možemo vidjeti, na svojoj koži koja stari, na drvetu koje prolazi kroz godišnja doba ili našim cipelama koje gube nekadašnji sjaj. Vrijeme ih je promijenilo. A, to vrijeme jedna je velika iluzija, nešto što nikako ne možemo osjetiti, ali smo rođeni sa znanjem da ga imamo u ograničenim količinama i da nećemo biti vječno tu. Vrijeme je taj brzi voz iz budućnosti koji putuje sekundama i kojeg ne možeš uhvatiti foto aparatom niti zaustaviti njegovu zahuktalu mašinu, jer ako ako pokušaš, nestaćeš u trenu. Vrijeme su sve naše brojke koje sabiramo iz dana u dan, programi, uvjerenja, ustajanja i odustajanja, svaki udah, svaka nada, sve što nas okružuje. Vrijeme je nešto, što, ma koliko se trudili, ne možemo obuhvatiti našim umom koji samo grebe po površini. Ali možemo svojim srcem koje osjeća punoću, možemo energijom koja nam pokazuje kad smo na putu koji nam je određen, vjerovatno i prije nego smo ugledali svjetlo dana. Vrijeme je sve i ništa.

I kako vi provodite porciju vremena koja vam je data u ovom jednokratnom životnom iskustvu? Osvrnite se. Kako? Živite li, možda, ‘kao i sav normalan svijet’, isto svaki dan i svake godine ili ste zauzdali hrabrost da budete ono što jeste, uložili sebe za sebe i lansirali još jednu zvijezdu na nebo fenomenalnog života? Kakve su to vaše minute? Pune užitka ili provedene iza dosadnog radnog stola za kojim sjedite i tipkate nečije tuđe snove? Samo zato da biste dobili novac koji vam svakako nije dovoljan za život? Koliko to vremena provedete radeći za druge, ma o čemu da se radilo, a koliko ste pronašli sebe u svemu, ispoljili tu snagu, ljepotu i energiju koja vam je prirodom data? Trošite li ovo malo vremena živeći već viđene živote, ponavljajući iste ploče sve dok se ne izližu ili ste svaki novi dan pretvorili u jedan novi univerzum iz kojeg svaki put učite nešto novo, gdje rastete i razvijate se, gdje imate priliku osjetiti okuse i mirise, opipati sve ono pored čega inače prolazite a da ga i ne primjetite? Je li taj vaš onaj sa širom otvorenih očiju i srca, gdje vaš um sluša vaše unutrašnje ja, a ne vi um? Je li to život gdje imate svoj unutrašnji mir u kojem vam niti jedna vanjska oluja ne može ništa, jer znate da je sve dobro i da će biti još bolje?

Sjetite se samo svega što radite kako bi ste samo zaradili novac, koliko svoga vremena koje nikad vratiti nećete ulažete u to, a na kraju niti novca za vaš život ili toliko novca a nigdje vremena da se potroši. Jer vrijeme ne možete kupiti. Novac uvijek možete zaraditi. Reprize nema za sve ono što ste uradili, niti će ijedan budući događaj biti isti onom koji ste doživjeli prije, po prvi put. Jednostavno, reprize nema. Nema vraćanja unazad da popravite stvari. Imate sadašnji trenutak koji možete osvjestiti ili se pretvarati da ćete trajati vječno nesvjesni svega što se dešava oko vas i uslovljeni samo željama drugih. Najčešće nemoćni i jadni, prepušteni svemu što se događa, stavljeni pod kontrolu, bez korištenja moći koju ste dobili kao i svako drugo ljudsko stvorenje. Moći koja se ogleda u unutrašnjoj snazi koja može i planine izmijeniti i cijeli svijet preletiti. Ma koliko novca imali nećete moći kupiti slobodu vremena i one momente koji se više nikada ne ponavljaju, nećete shvatiti vrijednost osjećaja kada pročitate dobru knjigu ili koračanja planinom kada ste oslobođeni svega što ovaj svijet stavlja na vaša vremena. To su one stvari koje novac ne može kupiti. Onaj novac kojeg se držite grčevito i sve ga je manje i manje, iako vrijeme koje provodite da ga zaradite, postaje sve duže i duže. Kako biste živjeli neke tuđe živote i slušali već ispjevane pjesme.

Dakle, vrijeme kupiti ne možete, ma koliko se trudili. Nije to onih deset dana odmora na koje ste sveli vašu čitavu godinu dana života u kojoj ćete se odmoriti od svega. Nisu to ni vikendi koje jedva čekate da bi pobjegli od svega. Nije to ništa osim vas samih. Vas i vaših odluka. Da svo vrijeme posvetite najčešće poslu koji ne volite ili životu koji ne volite, a onda krivite sve okolo što jednostavno niste sretni. Jer ako vratite film malo unazad, vidjećete da ste vi donijeli odluku i svoje vrijeme uložili u stvari koje vas iz ovog ili onog razloga ne čine onim što jeste. Jednostavno jer ste donijeli odluke gdje niste slušali svoje srce, već razum koji osjećaja nema, razum koji unštava najčistiju emociju koja nam je najbolji pokazatelj kuda trebamo ići. U tom curenju vremena neki će moći doći do saznanja koja je vrijednost svake minute, kako sve što želimo možemo i dobiti, ali kako vrijeme potrošeno u bjesomučnom zarađivanju samo da bi impresionirali druge, čak i ljude koje ne poznajemo, možemo samo držati u lijepom sjećanju. Ako je lijepo. I nikad nije kasno da uzmemo svoj život u svoje ruke, ma šta da to traži. Da uzmemo svoje vrijeme sebi i skrojimo nešto novo. Nikad nije kasno da prekinemo taj krug istosti i predvidivosti gdje vrijeme trošimo samo da bismo fizički opstali, dok su nam sva čuda ovog svijeta neka virtuelna realnost koju nikad nećemo vidjeti uživo. Vrijeme je naš najveći resurs i to platno na kojem mi sami možemo nacrtati sve što poželimo. Da bi bili ono što jesmo.