Sva magija je u našim rukama

Sve što možeš zamisliti, to možeš i stvoriti. Formula je jednostavna. Kako? Zavisi šta želiš, koliko si inspirisan, koliko si motivisan, koliko imaš vjere u sebe i pratiš li onaj svoj unutrašnji glas koji te navodi na tvoj pravi put. Tvoj pravi put je jedini put za tebe. Drugi imaju svoje – svoje ideje, svoje snove, svoju energiju, planove, i vjeru ili nevjeru. Odnosno, svako ima to ‘nešto’ što nas tjera naprijed i svaki dan nam daje nove želje i dobru vibraciju da ih ostvarimo. Dakle, nema tu nikakve magije koju vidimo, ali je svi posjedujemo u svojim rukama. A, naše ruke slušaju naše srce tj. što nam duša želi. Kako danas, tako i sutra. Jer sutra je novi dan i nova želja na vidiku. Što je ok. I što nam govori da želje nikad ne prestaju sve dok dišemo i da se mijenjamo jer je to naše prirodno stanje. I u tom svemu veliki smo stvaraoci, gotovo mađioničari, kako da od ideje napravimo nešto čemu će se bezmalo, ponekad, diviti cijeli svijet. Ili ako ništa, mi sami. Zadovoljni činjenicom da iza sebe ostavljamo nešto vrijedno.

To da je magija u našim rukama nije nikakva popularna psihologija, isprazna rečenica koja će vas u sekundi vinuti u nebesa, a onda brže-bolje spustiti jer gledate stvarnost oko sebe kako ostaje ista. A, zaboravljate da tu realnost mijenjamo mi, svojim idejama i radom. Fizički dokazi su vam svuda okolo, sve što su ljudske ruke napravile, a srce kreiralo. Te univerzalne, božanske ideje koje nas okružuju i kojima se počesto divimo iz prikrajka. Željeli bismo i mi, ali nas je strah. Zakoračiti, odskočiti, poživjeti, osjetiti tu energiju pobjednika i vlastitim rukama zamijesiti svoju sudbinu. Odlijepiti se od te samoobmanjujuće sigurnosti, zlatne sredine koja nas uljuljkuje, uspavljuje, ne da nam naprijed. Dok naprijed možemo samo svojim rukama, inspirisani time da su se drugi usudili i da eno bez straha žive život kakav žele, skoro pa pun magije, ispunjen do posljednje minute. Zašto? Zato što su poredali jednostavne stvari, izvukli onaj dar s kojim smo svi rođeni, prepoznali svoj talenat, odlučili se da još porastu, prošire, koriste tu neiscprnu energiju koja nam je u svako vrijeme na raspolaganju.

I ne zaboravimo, život jeste magija, sve što nas okružuje jeste savršenstvo, ljepote ima u svemu, ali mi smo odlučili da se udaljimo od izvora, mi biramo da živimo kako ne želimo, mi uporno pravimo odluke koje nas udaljuju od blagostanje koje jeste naše prirodno stanje s obzirom kakvim smo bogatstvom okruženi. Mi biramo da ne pravimo svojim rukama, na osnovu svojih ideja, da ne iskoristimo snagu, prevaziđemo sami sebe i iskočimo iz šablona za kojeg sami sebe ubjeđujemo da nam je život. I dobro znamo da sve što poželimo, možemo stvoriti svojim rukama. Ako zamislimo i projiciramo kuću u glavi, i onda je napravimo, zašto ne bi mogli nešto drugo? Zašto sami sebi podbacujemo prepreke na put, kad za to nema ama baš nikakvog razloga? Zašto sami sebe ograničavamo i pravimo se bespomoćnima, nepokretnima, beživotnima i samo egzistiramo, vegetiramo, poput biljke koju neko drugi zaljeva? Zar je sva moć u tome da nam život prođe tek tako, a da ne provedemo niti jednu ideju koja je naša, za kojom žudimo? Šta nas to, zapravo, koči? Naše odluke ili nas neko drži zatvorenim u kavezu?

Sva magija je u našim rukama! Od one prve misli, varnice, strasti koja nas obuzme, od ideje koja se formira, od projekta koji napišemo i na kraju stvari koju stvorimo. Sve praćeno dobrom emocijom, vjerom i snagom, osjećajem da smo zavrtili taj točak i da ćemo vremenom biti tamo gdje želimo biti. Ne odmah i sada, nego onda kada treba. Dakle, sve je to u nama, svakom od nas, svi smo krenuli sa istih startnih pozicija, neki otišli stranputicom, ali uvijek sa šansom da sa novim danom započnemo i novi život. Da se vratimo sami sebi jer nas ono istinsko ‘ja’ uvijek čeka i nikad nigdje otići neće. I svaki dan iznova gradimo svoj svijet, ciglu po ciglu, svaki dan sklapamo neku novu sliku, svaki dan širimo svoja uvjerenja, iako najčešće toga nismo svjesni. Svaki dan našim rukama stvaramo tu magiju, iako nam to izgleda kao nešto sasvim obično. I mogućnost da uradimo nešto da prevaziđemo sebe stalno je otvorena. Možemo početi već sutra i to sa pričanjem nove priče i novim pogledom na život. I onda samo posmatrati kako se ta magija dešava pred nama. Ne, niko nam je ne daje. Sami je stvaramo!