Nije do ponedjeljka
Kakva se to misterija krije u ponedjeljku pa nam sama pomisao na ovaj dan, nakon, uglavnom vikend ljenčarenja, stavlja težak teg na život? Kao da smo dočekali neku presudu koja se dešava svake sedmice iznova, kao da smo osuđeni, a ništa nismo krivi. Ponedjeljak je taj tamni oblak koji nam se nadvije nad početak sedmice jer osjećamo da nešto moramo, a sve što moramo, teško je, nije u srcu i nemamo tu lakoću uživanja životu. Od ponedjeljka valjda počinje moranje, sedmica dana prožeta jednim te istim ritmom i obavezama koje nekako robotiziraju naš život, jednakim sadržajem, satnicama, osjećajima, umorom, zvonjvaom sata i pokušajima da u svemu tome pronađemo neki smisao, a možda i inspiraciju. Ali teško. Jer ponedjeljak sam od sebe zadaje težak udarac jer se započetak moramo smijati po službenoj dužnosti pa onda za početak pretvarati da uživamo u onome što radimo. I priznajmo sebi, ne uživamo, već godinama, možda i čitav radni vijek, jer osjećamo sigurnost. Dok su bilo kakve promjene za nas samo jedna izgubljena misao iz vremena kada smo imali energije za živahnijim i sadržanijim životom. I sve je ovo istina, kao što je istina da postoji druga istina i da ona također može postati naš život.
Dobra vijest za sve mrzitelje ponedjeljka je da ovo dan kao i svaki drugi. Razlike nema. Jedino što može biti topliji ili hladniji, možda oblačniji, kišniji, sunčaniji, vjetrovitiji ili možda vremenski savršen. Ostatak je sve naša uobrazilja iliti naše uvjerenje da je ponedjeljak nekako težak dan i da se baš tada moramo osjećati loše. Zapravo, i možemo, ako tako odaberemo. Ali, na primjer, ako odaberemo da prije posla trčimo nekih 15 minuta ili možda podižemo tegvove, ponedjeljak će nam iz lične perspektive, biti jedan potpuno drugačiji dan, pun energije, novih ideja, smijeha, volje, bez obzira kakvo je vrijeme napolju ili koliko su namršteni ovi oko nas. Primjera može biti niz, ali poenta je da i ponedjeljak i utorak ili bilo koji drugi dan, može biti sve ono što mi poželimo odnosno kako ga sami sebi skrojimo. Ništa više ili ništa manje, nikakva posebna formula, nikakav novi začin, osim naše volje da promijenimo pogled na stvari i počnemo gledati svijet, uključujući taj ponedjeljak, drugačijim očima. A, ako nam se i dalje ne dopada, onda da krenemo kreirati jedan novi, bolji životni ritam, koji će, korak po korak, postati naša stvarnost. Jer sve je do nas – sami donosimo odluke i pristajemo na svaki aranžman koji pravimo u vlastitom životu. Barem je to jednostavna računica.
Dakle, ponedjeljak je otprilike kao i petak, samo refleksija našeg života i kako sami sebe doživljavamo i vidimo. Kao da između ova dva dana proživljavamo pravi pakao pa onda živimo za vikend tj. naš život odgađamo do vikenda. Sve do tada je moranje koje nekako moramo trpiti radi višeg cilja u kojem po pravilu nema nas samih. A sve je do nas samih. Jednostavno, ne možemo kriviti bilo koga za izbore koje samo sami načinili ili proklinjati život jer je navodno nefer prema nama u situacijama koje smo sami kreirali. Umjesto toga, možemo poželiti i uraditi sve što je potrebno da to stanje promijenimo jer to možemo. A ponedjeljak će u svakoj kombinaciji biti dan jednak svima ostalima ili onoliko drugačiji koliko ga takvim napravimo. Jednostavno kakav je i život koji sami sebi komplikujemo. A, ima li izlaza? Ima. Zavoljeti svaki dan. Jer svaki ponedjeljak ili petak koji mrzimo, oduzimamo od svog života i nikada ga više vratiti nećemo, reprize nema, ovo nam je jedino životno iskustvo. Čak i onda kad se desi nešto što označavamo kao loše, proći će, to je situacija. Sve teče i sve se mijenja. Niti jedan ponedjeljak ne treba uništavati zbog neke situacije i niti jedan dan zbog toga što mislimo da je loš. Sve ima kraj i početak, samo je pitanje čime popunimo prazninu između. Svaki dan je mogućnost za novi početak, a možda bi naredni ponedjeljak mogao biti baš taj. Do vas je.
