Sloboda je tu, udahni je
Šta je sloboda? Samo jedan naš osjećaj u koji je stao sav svijet, mali ili veliki. Zavisi koliku smo mu mjeru uzeli. Gdje je sloboda? Tamo gdje se oduvijek nalazila, od vremena kada smo se kao malo dijete počeli vrpoljiti i istraživati svijet – u nama. Kao i sve ostalo što vidimo i ne vidimo. Sloboda je bila i uvijek ostala sa nama, samo smo je mi, preozbiljno shvatajući život, krojeći ga po tuđim aršinima, bojeći se straha, predali drugima u ruke. Sloboda je uvijek tu, bila i ostaće, nadohvat ruke, samo jedno dugme razdaljine, jednu odluku blizu. Sloboda je taj naš svijet i svo obilje koje nam pripada, sve ono što stane u naš čisti i izbrušeni osjećaj da je naše i što nam nikakva sila, nikakvo mišljenje, nikakav namet ne može oteti. Naša sloboda je u našoj neiscrpnoj energiji, kreaciji, inteligenciji, svemu onome što se dodirnuti ne može. Sloboda je tu, samo je sami mi moramo osloboditi i dati joj smisao, inače, živjet ćemo ono što nam neko drugi napiše i nacrta i možda do kraja života žuditi da raširimo svoja krila.
A, u šta smo to pretvorili našu slobodu? U to da smo naše ključeve predali drugima, a oni su nas zaključali. Svjesni, pravi, zdravi, u fizičkoj snazi, sveli smo se na tijelo koje neko drugi pridržava, koje se odbija od obale do obale kako ga talasi nose, nesvjesno ni kuda ide ni šta radi. Dali smo nekim drugim rukama da nas usmjeravaju i pokažu nam kako se hoda stepenicama, iako smo davno naučili hodati, radovati se životu i čuditi blagodatima svijeta. Zarobili smo se u kalupe i obrasce, krenuli svi istim putevima iako smo kodirani drugačije, iako svi imamo dati toliko različitog kako bi zajedno obogatili ovaj svijet i naš kratki život u njemu. Odlučili smo se biti omađijani, a ne upijati svim čulima, gledati svojim očima, osjetiti najbolje što znamo i dati najviše što imamo. Našu slobodu koju nam niko ne može uzeti jer nam je niko nije ni dao, bacili smo je u okean i eno je pluta, pa možda opet naletimo na nju. Jednom kada shvatimo koliko je najvažnija stvar biti slobodan kako bismo bili ono što jesmo – unikatna ljudska bića ujedinjena u različitosti.
Sloboda je tu i samo se trebamo odlučiti vratiti joj značenje koje je oduvijek imala, skinuti te stege sa naših ramena, osloboditi se tereta misli koje su nam teške, istrgnuti iz okova na koje smo sami pristali i duboko udahnuti život. Udahnuti zrak, osjetiti sunce, dodirnuti travu. Treba se popeti na planinu, baciti pogled u daljinu, ostati zapanjen mirom i spoznati kako nas ništa osim nas samih ne ograničava na budemo slobodni odnosno da smo mi ti koji smo pristali na neslobodu i tiraniju našeg slobodnog bića. Onako kako smo donijeli tu odluku, tako je možemo opozvati i osloboditi se. Ništa nam ne stoji na putu. I ne trebamo se bojati slobode, činjenice da možemo raditi i biti što god poželimo. Samo pratiti vlastite emocije, dobar osjećaj, kao vodilju da otkrijemo šta je to najbolje za nas. Ne bojati se što ćemo iskočiti iz kalupa, zalupiti vratima starom životu i ponovo povratiti svoju moć da kreiramo upravo onakav život za kojim nam duša čezne. Sloboda čeka na nas i samo je trebamo pozvati da uđe u naše iskustvo, da se vrati na svoje staro mjesto i postane ponovo dio nas.
I, ima li išta bolje od slobode? Ako ste iskusili neslobodu, odmah ćete znati odgovor na ovo pitanje. Ako su vam ikad pokušali zabraniti nešto, znat ćete da vam je to nešto uvijek bilo najslađe jer ste uvijek nastojali osvojiti nove prostore i steći nova iskustva, podijeliti svoja i radovati se što ste živi, okruženi obiljem kojeg ima dovoljno za sve. I zato kada znamo šta je nesloboda, sloboda je ono što kreiramo i za sebe i za druge. Svi smo mi ptice koje uvijek žele da polete i rašire krila, iako prečesto dozvoljavamo drugima da nam ih krate. Sloboda se kreira u našim mislima, a potom u konkretnim životnim stvarima i postupcima gdje vlastitim pričom pokazujemo šta znači biti slobodan. I ne treba se bojati slobode, tog neistraženog i neosvojenog jer zato i jesmo tu, da kreiramo neponovoljivo i jedinstveno životno iskustvo koje će, ako ništa, drugima biti inspiracija. Možda nam je pakao u samoj činjenici da sami sebe zarobimo, a čeznemo za slobodom. Ili možda još preciznije – zašto živjeti život koji nije slobodan? Ako mislite da izlaza nema, samo promijenite misli. Jer jedino iz pozicije slobode možete kreirati sve ono što vaše srce istinski želi.
