Emocija je tvoja najbolja navigacija

Kako znaš da je nešto za tebe dobro? Kroz jednu vrlo jednostavnu formulu koju svi imamo u sebi – emociju. Po tome je li se oko nečaga osjećamo ugodno ili neugodno. Ma, o čemu da se radi u našem kratkom ovozemaljskom životu. Jednostavno, je li nam ugodno ili neugodno oko nečaga sa čime se susrećemo, što mislimo da želimo uraditi ili što već radimo. Emocija je naš unutrašnji sistem navigacije kroz svakodnenvi život koji možemo testirati kad god poželimo, osjetiti tu energiju koja nas svaki put podiže ili spušta, ovisno o tome kako smo odabrali – prateći ili ignorirajući naš unutrašnji glas koji nam jasno signalizira šta je najbolje za nas tj. kako se osjećamo oko nečaga na čemu nam je fokus. Dakle, vrlo jednostavno i bez potrebe da pitate nekoga drugog, već je sasvim dovoljno da konsultujute ono što ste već dobili svojim rođenjem, a u međuvremenu gurnuli u stranu i zaboravili, iako taj sistem radi stalno, samo što na njega na obraćate pažnju. Emocija je od našeg prvog dana kraljica života!

Zastanite malo i pogledajte kako je to bilo zadnji put kada ste se osjećali dobro, ushićeno, puni energije I šta ste radili tada? Zbog čega ste baš uživali u tome šta ste radili, šta je to konkretno uzrokovalu takvu emociju? I zašto I dalje ne biste radili takve stvari, iz jednostavnog razloga što se osjećate dobro? Zašto se se svaki dan ne bi pretvorio u ono što volimo? Zašto uopšte svjesno odabirati stvari koje nas čine nesretnim, loše raspoloženim, sa niskom energijom, bez volje da uistinu živimo život? Sve je do naše emocije. I uvijek znamo kada je nešto za nas. Jednostavno se osjećamo dobro. Jednostavno nas nešto privlači, čini velikima, snažnima, podiže nam adrenalin, čini nas toliko snažnim da sve izmišljene granice padaju same od sebe. Onda kada osjećamo tu posebnu energiju, kada znamo da smo je iskreno I sa čistoćom našeg čitavog bića, izvukli iz sebe, tada zaista možemo stati sami iza sebe, biti sigurni da je to ono što jeste za nas, što nam pripada čitavim srcem. Našli smo svoju pravu vibraciju.

Dakle, svaka odluka je u suštini vrlo jednostavna. Jer ako, na primjer, prihvatamo posao ili odnos u koji ulazimo jer navodno moramo i svjesni smo toga da to što radimo jednostavno nije dobro za nas, prati nas taj loši osjećaj, ma koliko se trudili, rezultat će biti da to što smo odabrali uistinu nije za nas. I što smo više u tome, više će rasti taj stepen nezadovoljstva, unutrašnje pobune, koji će se polako početi održavati na nas fizički, sve dok ne napadnu našu tijelo ukoliko ne odlučimo da napustimo sve to što nas ne čini zadovoljnim i sretnim. Jer smo odlukom da prihvatimo nešto zbog čega se ne osjećamo dobro narušili vlastitu unutrašnju harmoniju i mir, i poremetili upravo onu ulogu zbog koje smo tu i zbog koje su nam univerzum, bog, božanstvo, otvorili sve puteve. Čak i onda kada znamo da je nešto za nas, kada osjećamo da je to-to, biramo ići krivim putem a onda kriviti neku treću stranu, čak i višu silu koja nam je dala moć da sami razaznamo gdje nas duša vodi, a to je uvijek najbolje mjesto za nas.

Emocija je uvijek i test koji možemo koristiti svaki dan. S obzirom da na dnevnoj osnovi donesemo na desetine hiljada odluka, vrlo je lako možemo testirati. Prvu narednu donesemo jednostavno na osnovu emocije. I to one koja nam godi. A, onda narednu, pa onu iza nje, i tako dalje. I posmilićete da se dešavaju čuda kada budete tako donosili odluke zbog kojih se osjećate dobro, da se nekako svijet promijenio preko noći, da sve oko sebe vidite drugim očima i da je puno ljepote svuda oko nas. I možda što je najvažnije – da sami kreirate sve što vam se dešava, da to dolazi u vaš život samo što ste vi, svjesno ili nesvjesno, odlučili tako. I to samo što smo vođeni emocijom koju nismo pratili odnosili stavili je tamo gdje joj je i mjesto, na čelo svih naših principa i posebno važnih životnih odluka. Jer šta vam vrijedi sve, ako se zbog bilo čega osjećate loše, pa čak i kroz cijeli život? Šta vam je životno iskustvo kada dozvolite da ono bude obojeno negativnim bojama, lošim mislima i patnjom za koju ćete kriviti uvijek nekoga drugog?

I za kraj, samo razmislite  – šta je to što vas čini sretnima, zadovoljnima, na visokoj vibraciji, ushićenima, blaženima, udobnima, šta vam to donosi osjećaj slobode i pune životne kreativnosti? Pokušajte dozvati sebi one momente kada ste se osjećali tako, pokušajte se sjetiti kakve ste odluke donijeli, šta ste ostvarili, gdje vas je to sve odvelo. Možda će to biti sasvim male, životne stvari, koje najmanje cijenimo. Možda će to biti neka šetnja ili planinarenje, ili desetine kilometara pređenih na vašem biciklu, ili vožnja autom uz obalu mora, ili čitanje nekih knjiga koje vam samo skupljaju prašinu na polici, ili dugi razgovori sa vašom omiljenom osobom po cijelu noć, ili pisanje te pjesme ili priče. Šta vas je to inspirisalo u tim momentima, izazvalo salvu pozitivne energije, napunilo vaš život kreativim nabojem i vinulo vas još više. E, tu se krije odgovor za sve nas. Na tom jednom dugmetu koje bi trebali pritisnuti kada osjetimo da radimo pravu stvaru odnosno da je put koji smo odabrali istinski naš, bez obzira što se svijet slama oko nas, jer će nam potvrditi naš mir i iskonsku želju da ovaj svijet iskusimo upravo onako kako bi trebali – kao vrlo različiti pojedinci koji su dobili svoje uloge i prije nego su se pojavili u ovom fizičkom svijetu. A, znat ćemo to najbolje jednom kada poslušamo šta nam srce kaže, bez ikakve trunke sumnje. Ako ne vjerujete, pitajte svoju emociju.

AUTHOR: Asim Bešlija