Niko ne hoda u tvojim cipelama
Niko to ne zna. Niko osim tebe. Kako je živjeti i proživljavati život. Kakva su ti jutra, kakve noći, kako je kada u novom danu po prvi put vlastitim nogama dodirneš tlo. Niko. Jer to je tvoje iskustvo. U svakom momentu jedinstveno i svaki put neponovljivo. To je tvoja energija, svaki tvoj udah, svaka briga, svaki pogled na svijet. Sve je to tvoje, objedinjeno u univerzumu koji kreiraš lično, onako kako pratiš svoja osjećanja i kako odlučiš da pišeš knjigu svoga života. Niko ne zna kako ti jer ne može iskusiti tvoje iskustvo. Jer ma koliko bilo slično, tvoje iskustvo je drugačije od onog, kako se čini, istog nekoga ko kaže da je baš doživio to isto. A, nije jer ne može. Ako ništa, po zakonu fizike, to nije moguće. Još i više po tome da svi mi imamo poseban kod odnosno tačno određenu svrhu na ovom svijetu. Tako da kada ti kažu da razumiju, samo se nasmij i znaj da ne mogu znati. Jednostavno zato što niko ne hoda u tvojim cipelama. Simbolično rečeno.
Ovo jeste priča o našim projekcijama na druge. O tome kako mislimo da znamo šta je najbolje za nekoga i kako sa svojim znanjem možemo upravljati nečijim životom i emocijama posebno. A, zapravo, nismo to mi, to je naš ego, ono najpovršnije od najpovršnijeg koje nam ne da da shvatimo suštinu stvari, pustimo i otpustimo, uživamo u momentu i prihvatimo kako jeste. A, onda, nakon toga, pozitivnom emocijom osvajamo i nove prostore i nove ljude. Pustimo slobodi da se razmaše i privučemo ono što od srca želimo. Formula koja će nam sve stvari poslagati na pravo mjesto. To je lako i teško jer moramo izgraditi sebe kako bi shvatili druge. Moramo ih pustiti da budu slobodni kako bi bili dio našeg života. Zbog onoga što oni jesu i zbog onoga zašto ih želimo pored sebe. Da bismo ih podržali u onome što jesu i što žele biti, a ne natjerali da hodaju onako kako mi želimo. Jer mi ne znamo kako je to zato što je naše doživljavanje svijeta potpuno drugačije. Ma koliko bliski bili. I ma koliko mislili da osjećamo tuđe osjećaje.
Ljudi misle da znaju šta vi trebate raditi sa svojim životom – gdje ići, šta raditi, s kim biti, koga voljeti, bez da ikada poslušaju ono što vi uistinu želite ili da pokušaju razumjeti vašu emociju. Na kraju, da vam daju slobodu odnosno puste vas vašem unutrašnjem i vanjskom miru. Jer koja je poenta živjeti u neslobodi? Misliti kako vi najbolje znate kako da kreirate nekome život? Ili kako da vlastitu neiživljenost projicirate na druge? Kako da nekome ukažete da znate šta je to najbolje? Koja je poenta ukidanja slobode kada je život samo jedan? Zašto bi neko ili nešto zadržavalo potencijal koji svako od nas ima? I šta to ima bolje od slobode? Da budeš ono što god želiš biti. Da sam hodaš u vlastitim cipelama. Jer niko, ama baš niko, ne zna kako je to. Jer niko ti ne može opisati slobodu ako je nije doživio ili dočarati bol ako ga nije osjetio. Niko nije niti će ikada biti u tvojoj koži.
A, ti, ako još nisi, oslobodi se. Tuđih fizičkih okova, težine tuđeg mišljenja za koje samo misliš da ti oblikuje život. Mišljenje je samo to – jedna ili više misli koje te ne obavezuju, ne sprečavaju da budeš ono što želiš biti. Mišljenje ima svako pa ga imaš i ti. Pa promisli. Ko to živi život za tebe. Ti ili oni što misle da znaju šta je to formula tvog zadovoljstva. Naše životno putovanje je kratko. Možemo ga živjeti u planovima drugih ili otvoriti oči i gledati svijet u svoj njegovoj raznolikosti, tim milijardama boje koje ćemo samo mi znati najbolje pomiješati za sebe. U milijardama mirisa koje će samo nama mirisati tako dobro. Jer mi smo ti koji ćemo ostaviti trag za sobom, da li onaj iz nečijeg tuđeg programa ili otkrivanjem zbog čega smo tu i pokazivanja svijetu šta to stvarno možemo. Mi smo ti, pojedinačno, koji trebamo otkriti tajnu vlastitog života i zagrabiti onoliko koliko želimo. Jer samo mi hodamo u našim cipelama. I onda kada su nove i žuljaju, i onda kada nas svojom udobnošću vinu u visine. Zato treba zakoračiti. Tu, odmah iza ugla, čeka nas novi život. Onaj koji smo sami oblikovali za sebe – bez straha, očekivanja i nametnutih okova. Sa saznanjem da možeš biti i raditi sve ono što istinski želiš. Samo se usudi.
