Ko kome služi? Mi načelniku ili načelnik nama?

Iako većina glasača u Bosni i Hercegovini još uvijek nije počela razmišljati o tome za koga će glasati na predstojećim lokalnim izborima, možda je i vrijeme prije početka same predizborne kampanje razmisliti malo u svemu što nam se nudi na tržištu političkih ideja. I ne samo to. Nego vratiti malo film unazad i analizirati šta je to za nas uradio aktuelni načelnik u protekle četiri godine i šta nam to obećava za ubuduće. I možda još važnije pitanje – kako je taj čovjek tretirao nas kao njegove birače u proteklom mandatnom periodu?

Šta je neko uradio, najbolje se vidi kroz fizičke stvari. Da li su obnovljeni putevi, uređena kanalizacija, ima li rasvjete u našoj ulici, odvozi li se smeće, imamo li vodu u česmi, kakva je čistoća naše lokalne zajednice, kakvi su uslovi za zapošljavanje? Na ovu listu se može dodati još toga, ali su ovo konkretna pitanja za svakog kandidata koje svako od birača može provjeriti na terenu, bilo da živi u gradskoj sredini ili na selu.

No, mnogo je interesantnije kako se načelnik zajedno sa svom administracijom odnosio prema vama kao građanima koji ste mu ukazali povjerenje. Na primjer, sasvim bi normalna demokratska praksa bila da opština odnosno sam načelnik odvoji svoje vrijeme jednom ili nekoliko puta mjesečno kako bi razgovarao sa građanima direktno, bilo na nekom okruglom stolu, u njegovom kabinetu ili nekoj drugoj prigodi. To je šansa da se saslušaju problemi koje treba rješavati administracija jer je opština, po prirodi stvari, prvi kontakt građana sa državom i mjesto gdje mogu riješiti niz problema i time unaprijediti svoj životni standard.

Ono što se kod nas dešava jeste da se načelnici ili kandidati za načelnike ovako najčešće ponašaju tokom predizborne kampanje, i čim dobiju poziciju, situacija se mijenja. Stvara se jedan iluzorni svijet nedodirljivosti i krug ljudi bliskih načelniku koji imaju sve povlastice, dok građani najčešće nemaju priliku porazgovarati s njim a kamoli očekivati da će ih on jednog danas posjetiti. Ova vrsta primitivnog elitizma u modernoj političkoj praksi u Evropi je davno zaboravljena stvar. Osim, naravno, kod nas.

I sve navedeno je samo mali dio priče o scenariju kako bi lokalna demokratija trebala da funkcioniše. Dakle, kada budete birali u oktobru, trebate dobro razmisliti. Suditi više po djelima, nego izgovorenim riječima koje nikad nisu pretvorene u djela. Tražiti više i tražiti odmah nakon izbora. Vršiti pritisak da načelnik i administracija preuzmu odgovornost. Insistirati i biti aktivan.
Jer uloga administracija i svih njenih činovnika, a načelnik je jedan od njih, jeste da služi nama. Oni su plaćeni od poreza i naknada koje mi plaćamo, a ne obrnuto. Tako da je situacija sasvim jasna i krajnje jednostavna.

Jedina moć koja postoji je moć koju imaju glasači. Oni postavljaju i smjenjuju. Zato one koje su postavili i trebaju pitati – a šta si ti uradio za mene?

AUTHOR: Asim Bešlija