Ko je za volanom vašeg života?
Možda je najveća zabluda naših života da mislimo da smo sami za volanom odnosno da sami upravljamo. Ako je tako, zašto nam se onda onda životi pretvaraju u kolotečinu? Zbog čega su iz dana u dan radnje ponavljaju? Zbog čega smo zamoreni i neinspirisani? I nespremni za promjenu? Zapravo, većina nas i ne razmišlja na ovaj način i ne propituje svoj život van zadanih modela koje smo po automatizmu prihvatili, pa se dnevni rituali pretvore u dane, dani u mjesece, mjeseci u godine. Naše unutrašnje ‘ja’, u kojem je sijala nekada vrijedna ideja, jednostavno zamre. Potencijal ostane zakopan, papiri na kojim smo nekada nešto i zapisali jednostavno izblijede?
Sve se ovo dešava i previše i prečesto jer ne slušamo svoj unutrašnji glas koji nam govori kroz dobar osjećaj da je u stvari nešto dobro za nas i da je to energija, ideja kojoj se trebamo posvetiti. Previše i prečesto slušamo druge koji nisu uspjeli jer nisu bili uporni u onome što žele, i oni nam određuju način razmišljanja odnosno način postupanja u našim vlastitim životima. Zbog čega su paralele i koncetrisanje na tuđe neuspjehe važni faktori u našim životima? To vam je kao kad bi poredili različite DNK i njihovu originalnost.
Tu su i ljudi koji nikad ništa nisu pokušali u životu niti se žele pomaći iz svojih udobnih fotelja, ali opet za nas imaju vrijedne savjete i izražavaju sumnju u sve što je drugačije u odnosno na uobičajeno. Imamo naše roditelje koji repliciraju sisteme u kojima su oni nekada živjeli, a čije vrijednosti su danas apsolutno neprimjenjive. Imamo šefove koji ne znaju i koje nije briga o tome šta mi stvarno možemo ponuditi, kakve su to naše originalne ideje, kako ćemo na viši nivo podići posao koji radimo. Imamo i druge kompanije koje nas uvjeravaju da nema šanse da išta što je progresivno može proći u ovoj našoj sredini.
A, kako to oni znaju ako nikad nisu pokušali? Kako ako nikada nisu iskoračili iz kolotečine, usudili se, bili hrabri? I zašto je njihovo mišljenje uopšte važno za ostvarivanje vlastitog sna? Nažalost, ljudi najčešće potonu, prepuste se, uvjeravaju sebe da nemaju snagu, da nemaju znanje, da ne mogu, da im neko drugi diktira kao da je vlasnik njihovog života i njihovog mišljenja. Mišljenja, mišljenja, mišljenja. Ko je to za volanom našeg života? Ko to u svijetu izobilja uvjerava da nismo sposobni i da ne možemo?
Bar jednom u životu možda trebamo zakoračiti i usuditi se. Jer imamo samo jednu životnu epizodu koju zasigurno ne trebamo provesti slušajući samo šta nam drugi imaju reći odnosno izvršavajući tuđa naređenja.
