Pazi šta pričaš!

Pazi šta pričaš. Sve se računa. Jer najčešće misliš kako ono što pričaš nema veze sa životom kakav živiš. A, zapravo, sve što kažeš tvoj je život, dolazi iz tebe i stvara ti se pred očima. Pazi šta pričaš ili, još bolje, prati sebe kad pričaš. Koje su ti riječi, kakva je energija, kakvo raspoloženje, pričaš li nešto novo ili stalno ponavljaš isto, ima li strasti u tome što govoriš i kakve su ti misli koje prate riječi? Nisi svjestan da upravo riječima daješ boju svome životu. Najjednostavnije rečeno, sva tvoja negativna priča, samo ti donosi negativne stvari. Pokazuje ti gdje je tvoj fokus i o čemu stalno misliš. Sva tvoja pozitivna priča, praćenja ushićenjem, razmišljanjem o blagostanju, dobrim djelima i momentima u životu, donosi ti jednako tako dobre stvari. Doslovno je tako prosto. Tvoj život je ta energija koju odašilješ iz sebe, najvećim dijelom putem svojih riječi. I zato neko ko te sluša i bez pitanja može znati kakvo je tvoje stanje. Energija ne laže i nikad iz sebe ne izbacuješ ono čega tamo nema. Zato su tvoje riječi odraz samog tebe. Baš takvog kakav jesi u ovom trenutku.

Riječi su energija, imaju moć da stvore sve ono što je njima izgovoreno. Njima doslovno pretvaraš svoje misli u stvarnost, bez ikakve sumnje. I možeš to brzo testirati ili posmatrati u svojoj okolini. Ljudi koji samo pričaju o siromaštvu i neimaštini, tome svjedoče u svojim životima. Vjerovatno kompletne svoje živote prožive u oskudici, sastavljajući krajeve do konačnog kraja. Ljudi kojima je fokus na bolestima, stvaraju takvu viziju sebe i stalno imaju zdravstvene poteškoće, koje se samo vežu jedna za drugu. Poput magneta. Dok oni koji život žive na drugoj, vedrijoj strani, čak i sa viškom optimizima i vjerom da je sve uvijek za najveće dobro, u životu dobijaju sve što požele i znaju da će šta god da dobiju, uvijek biti dobro. Znaš, to su oni ljudi kojima uvijek ide dobro, dok se ovi drugi čude toj nekoj nepoznatoj sudbini koja je bacila kletvu njih. Nema tu nikakve sudbine osim one koju sam stvoriš. Svojim osjećanjima, mislima, idejama i na kraju pričama koje ispričaš. Zato je bitno da paziš šta pričaš. Čak i u šali.

I sve je to jedna mala igra. I dokaz da život nije toliko ozbiljan koliko ga ti shvataš. Pa, poigraj se onda. Počni pričati novu priču. Doslovno. Ne košta te ništa, a zaradićeš puno. Povjeruj, usudi se, promijeni stare puteve, udahni na jedan novi način. Doslovno ispričaj jednu novu priču sam sebi, promijeni tu energiju koja te je vodila na dno, vjeruj u promjenu, izgradi jedan novi život. Ti si jedina osoba koja ima moć da to uradi. Niko više. I osjetit ćeš kada budeš govorio iz srca i to riječi koje održavaju upravo ono što ti želiš. Bit ćeš svoj na svome. I neće ti smetati to što ti drugi govore. Znat ćeš da si na pravom putu, svome putu. Onda kada malo zaokreneš način na koji razmišljaš, bez straha, u pravcu u kojem želiš i kada se, korak po korak, sve oko tebe počne mijenjati. Počni pričati tu priču samome sebi i pažljivo se slušaj, a onda i gledaj. Vjeruj i vidjet ćeš. I pažljivo biraj riječi. Sve što pošalješ, to će ti se sigurno vratiti. Pa, zašto ne bi iz sebe slao uglavnom ono što istinski želiš?

AUTHOR: Asim Bešlija