To su samo tvoje misli

To su samo tvoje misli. Uvijek i samo misli. I čak kada ti je dobro, uvijek nađeš razloga da nije tako. Izmisliš ga. Stvoriš situaciju i zapleteš se, skrojiš priče koje ne postoje, kreiraš nešto što ne želiš. I onda se zabavljaš, razmišljaš, gubiš vrijeme. Na probleme koje objektivno nemaš, na izmišljotine koje ipak postoje samo u tvojoj glavi. I prebiraš ih danima, mjesecima, godinama ili cijeli život. Brojiš dane pričanjem jedne te iste priče koja ti daje jedne te iste rezultate. Smišljaš što više situacija koje nemaju nikakvog doticaja sa tvojim životom kako jednostavno ne bi nešto promijenio i još više uživao u svemu što imaš. Ovdje i sada. A, toga nije malo, osvrni se. A ti opet smisliš razlog da ne povjeruješ tome, nego da sve zaboraviš i umjesto zahvalnosti, gledaš u nedostatak. Onoga što će ti svakako doći onda kada budeš zahvalan na svemu što imaš. I kada ne budeš kreirao ono što ne želiš i to svojom pažnjom koju mu poklanjaš.

Jer ako svojim mislima izmišljaš scene i životne scenarije koji ne postoje i situacije koje se nikad ne dogode, onda isto tako možeš usmjeriti svoje misli na stvari koje želiš i kreirati priču čiji dio želiš biti. A, znaš li ti uopšte šta želiš? Šta ti to srce stvarno želi? Ako znaš, upregni svoje misli, stvori taj osjećaj i zaplovi maštom, stvori ono što će biti ideal tvog života. I ne zavaravaj se, ne stvara ga niko drugi za tebe. Ti si taj koji svemu kaže ‘da’, svojim prećutnim odobravanjem ili izgovaranjem. Na sve pristaješ. Svemu daješ pečat, učestvovao ili ne. Sve sa svojim moćnim mislima koje tako olako trpaš u šablone života, koje uokviruješ u jedno te isto, poznato, neuzbudljivo, beživotno. I onda upireš prstom u druge. A, drugih nema. Samo ti kao scenarista, režiser i glumac u svome filmu. Drugi su tu samo da ti pomognu da budeš ono što odlučiš da jesi.

Svojim mislima izmišljaš. I izmislio si sve oko sebe. Svaku fizičku stvar, svaki odnos, svaki posao, svaki zarađeni novčić. To je tvoja snaga. Kreiraš svojom inspiracijom, onom jačinom želje u momentu, onom odlukom da je to-to. I onda svim svojim bićem, svom svojom snagom staneš iza toga. I ne razbiješ se u komadiće da saznaš kada će to biti ili kako će se desiti. Jer već si zahvalan jer znaš da si stvorio ono što želiš, nekog novog sebe, neki novi život, nešto što te vodi dalje. I shvatiš da je to dio puta na kojem samo kreiraš, potvrđuješ svoju moć stvaranja i uživanja u tom činu, jer znaš da ima još stepenica uz koje se trebaš popeti i pomoći širenju ovog svijeta i iskustva u njemu. I opet, sve su to samo misli. Taj čudesni svijet ljudske kreacije u kojem nema granica. Shvatiš to, prije ili kasnije. Najčešće na kraju ove životne epizode. Kada žališ što nisi više živio svoje snove. Jer sve je samo bilo do tebe, a tebe je bilo strah. Da budeš ono ko istinski jesi.

AUTHOR: Asim Bešlija