Na putu ti stoji samo ono ‘ali’

Niko i ništa ti ne stoji na putu onoga što želiš osim samog tebe, osim načina na koji razmišljaš, osim energije koju odašilješ i koja ti se vraća. Ništa drugo. Ništa ni ne stoji na putu osim tvoga nevjerovanja u tvoje vlastite ideje, snove, želje, planove, projekte, sve što si ikad zamislio. Ili, ukratko, ništa ti na putu ne stoji osim onog ‘ali’ kojim ubiješ svu svoju vjeru u to da možeš dobiti sve što poželiš, raditi što ti je volja ili imati sve što ti je srcu drago. Samo ono jedno malo ‘ali’ koje postane ogroman zid pred rijekom tvoje dobre energije koja čeka da se ispolji. I tako sam zaustaviš sebe, a razlog tražiš u nekome i nečemu drugom. Niko ti ne stoji na putu. Niko. Samo razlozi koje uporno ponavljaš sebi ili iskustva drugih koja nemaju nikakve veze s tobom. Sva ograničenja koja postavljaš sebi u životu, postavljaš sam. I to u vrijeme kada je ograničenja sve manje i kad je cijeli svijet kao nikada prije. Dakle, jedina prepreka u svemu je sve ono što ti postaviš u sebi kao prepreku i što ti se na kraju samo i pokaže.

Svako ‘ali’ tiče se samo onoga što posmatraš oko sebe u svijetu, iskustva nekoga drugog, tuđe patnje ili uspjeha, koji sa tobom i tvojim putem nemaju nikakve veze. Osim što ti mogu pokvariti raspoloženje ili ti služiti kao inspiracija. Ništa više. Tvoj put je samo tvoj. Osjetiš ga, pratiš svoje emocije, ideš tamo gdje se osjećaš dobro i gdje možeš rasti. To što neko nije uspio u onome što želi, ne znači da ti nećeš u onome što si namjerio. Dvije su to priče. Ali najčešće nečije tuđe iskustvo uzrokuje da ti sam sebi bacaš kamenje pred noge i tvrdiš kako je nemoguće hodati. Čak i ne probaš, ne uvjeriš se da ipak možeš preskočiti strah i druga uvjerenja i iskoračiti iz oklopa vlastitih uvjerenja, prevazići sebe. Konačno shvatiti da granice uistinu ne postoje i da postaješ samo ono što si govoriš. Da doslovno, iz minute u minutu, stvaraš svoje životno iskustvo. I to samo svojom emocijom. Prema onome što želiš ili ne želiš. Jer dobit ćeš oboje, i ono što želiš i ne želiš, samom činjenicom da mu posvećuješ pažnju.

Za put koji bi želio, za stvari i iskustva koja si već oblikovao u svome umu, potrebno je samo da sam sebi ne proturječiš. Da želiš i da vjeruješ. Da nevjerovanje izbaciš i želju ostaviš čistom. Da snaga vjerovanja bude tolika da se stvari same od sebe počnu dešavati, da vrtlog života bude takav da jednostavno i sam ne možeš vjerovati koliko te dobrih stvari čekalo onda kad si preskočio sumnju i ograničenja trenutne realnosti. Jer i realnost koju sada živiš stvorio si sam. Želio ti to priznati ili ne. Nekad davno, možda i zaboravljaš, svemu što sada živiš rekao si ‘da’. Bio to neki uspjeh ili prepreka. Sve se izrodilo iz tvoje energije. I kad shvatiš ove jednostavne stvari, onda ćeš vidjeti da je ono ‘ali’ jedino spoticanje koje sam sebi serviraš. Ako tražiš inspiraciju ili potvrdu ovoga, pogledaj u ljude koji su već ostvarili svoje snove i odlučni su da ih ostvaruju do kraja života. Oni su vjerovali. Bez ‘ali’ i bez ikakvih ograničenja. Nošeni jačinom svoje mašte i sna.

I jednom kada ovo shvatiš onda ćeš vidjeti da si tu samo ti, sam pred sobom, spreman ili nespreman, da se uputiš ka onome što je tvoja misija u ovom kratkom životnom iskustvu. Onome što ti srce stvarno želi. Jer nema ničega drugog što te može učiniti zadovoljnim i sretnim. Stojiš samo ti i jačina tvoje emocije. Onda se stvari magično počinju dešavati. Jedna po jedna. Kao u onom filmu koji je očarao i koji ima sretan kraj. Jer sve ima sretan kraj, sve je dobro i dešava se sa dobrim razlogom. Najprije da te nešto nauči i otvori nove puteve. Kada otvoriš srce ka nepoznatom a željenom, onda ćeš dobivati sve više potvrda da je jedina karika koja je nedostajala da se pokrene sva ta mašinerija ostvarivanja svega što već dugo čeka u redu, bila svo vrijeme u tebi. Trebalo je samo pritisnuti to malo dugme i izroniti novog sebe, početi misliti drugačije. I ne nedostaje ništa. Sve je tu. Samo uzmi nevidljivu gumicu i jednostavno izbriši ono nevidljivo ‘ali’. I gledaj šta se dešava pred tvojim očima.

AUTHOR: Asim Bešlija