Vrijeme je za tebe, takvog kakav jesi

Ako si se negdje zagubio na putu, iz ovog ili onog razloga, vrijeme je da se vratiš sebi. Uvijek je bilo vrijeme. I uvijek je tvoje vrijeme. Da budeš baš onakav kakav jesi jer si baš takav potreban ovdje i sada, savršen, iako ti se tako ne čini. Bez tebe, takvog, ovaj svijet ne bi bio ono što jeste. Ti si uvijek ona kockica koja nedostaje, ukras na muralu svijeta, šarenom, raznolikom i punom drugačijih. Vrijeme je da budeš ‘ti’ bez onog ‘ali’, bez straha, bez strepnje, bez bježanja od samog sebe. Jer nemaš se čega bojati osim samog sebe, osim tog straha koji je stvoren u samom tebi, koji ti ne da naprijed, koji te sprečava da zasija tvoje unutrašnje biće. I nikad nije bilo boljeg vremena od ovog sada da budeš ono što jesi i da svijetu pokažeš šta si spreman dati. I zapamti, na ovoj planeti ne postoji niko poput tebe. I nema izgovora da budeš samo još jedna od blijedih kopija.

I, zaista, čega se to plašimo da bi bili ono što jesmo, radi čega smo kao ljudski unikati stigli na ovaj svijet? Šta nas to koči, osim nas samih, osim našeg načina razmišljanja? Ko nas to fizički drži da nađemo svoje mjesto pod suncem i sami zasijamo? Niko osim nas samih. Rješenje nije traženje sreće ili formule uspjeha u onome što svi rade. Rješenje je da pronađemo i osvijestimo sebe, da shvatimo svoju vrijednost i talente, i da na tržištu ideja ponudimo ono što uvijek imamo dati. Kada radimo što i svi ostali, znamo da nismo zadovoljni i sretni. Znamo duboko u sebi da nije to za nas, da tamo titra taj naš san, naše pravo ‘ja’ kojeg moramo izvući na površinu, obrisati prašinu s njega i raširiti jedra kako bi zaplovili morima svijeta, i doslovno i u našim mislima. Mi smo već nekako kreirali sve ono što želimo biti, znamo ko smo, ali fali nam taj prvi korak koji će zakotrljati sve i povući nas u našu vlastitu životnu avanturu. Ma šta ona bila.

Vrijeme je za tebe. Da se prestaneš plašiti svega čime te drugi plaše. Drugi nisu ti. Ti imaš samo sebe i svoj životni put. Tvojom stazom ne može hodati niko drugi, niko ne može osjetiti za tebe, okusiti za tebe, vidjeti za tebe. Tvoj put je jedinstven. I zato si počesto nesretan. Jer misliš da ćeš biti zadovoljan ako budeš pratio što većina radi, ako budeš sanjao iste snove. Bježiš od sebe, kriješ se i žališ za propuštenim prilikama. Svoj život ispuštaš iz ruku. A vrijeme propuštaš kao pijesak, nestaje sa vjetrom, u tebi umiru snovi i ubija se svaka želja. I ubija te svaka želja. Jer sa svakim novim danom sve manje vjeruješ da ikada možeš postići ono što želiš. U isto vrijeme, želje nikad ne prestaju, samo se roje, dolaze nove, a ti si svoje puteve zapečatio. Zaboravio si na sebe i prepustio se nekim tuđim rijekama. Prestao si biti ti, umro si dok si još živ. Dok sve što je bilo potrebno i što treba i sada jeste da odlučio da ponovo budeš ti, da se vratiš svojim korijenima, svome istinskom ‘ja’. Malo će boljeti, ali vrijedi.

Svijet te treba, svijet nas treba, da budemo baš ono što smo oduvijek trebali biti. Ne jedna vojska u istoj uniformi, nego različiti glasovi i milioni različitih boja. Patimo se jer mislimo da moramo biti isti. A, opet, to su samo misli. Mi već imamo naš život spreman da uzleti. Treba otkočiti kočnice, uzeti malo zaleta i vinuti se. Ionako se nema izgubiti šta. Izgubit ćemo vrijeme, dobiti iskustvo, život vrijedan življenja. Trebamo se originalne, da doprinesemo, da učinimo drugačijim, da malo začinimo. Trebamo da se probudimo, da osvijestimo sebe, da shvatimo da svako vrijeme jeste vrijeme za nas, da imamo samo ovo sada. Ovo je vrijeme za nas upravo onakve kakvi jesmo. Što se brže prigrlimo, to će život koji nam pripada brže biti u našim rukama. Vrijeme je za nas i uvijek je bilo. Ma šta god da nam drugi kažu. Samo smo nekad, negdje, malo skrenuli s puta.

AUTHOR: Asim Bešlija