Svega desetak kilometara od Jajca nalazi se pravi mali raj. Opština Jezero, nekadašnji dio ovog grada, sada živi svoj samostalni život i otkriva se svijetu. zapravo, tek otkriva svoje potencijale smještene na jako malom prostoru. Ponajprije tu su mir, čist zrak i voda, rijeka Pliva koja je u ovom dijelu pitka, jezera i tako dalje. I sve ovo stoji neiskorišteno.
Da je potencijala je mnogo, potvrđuje i načelnica ove male opštine Snežana Ružičić koja je ambiciozna oko stavljanja svega navedenog u svrhu turizma. Za jedno nerazvijeno mjesto ovo bi bio pun pogodak.
‘Veliko jezero Đol za koje će se tek čuti. Već mnogi pokazuju i dokazuju da je to jezero koje liječi kožne bolesti. Imamo i malo jezero Đol. I svakako turistički potencijal je planinarenje, ribarenje, lov i ri bolov, paraglajding, rafting i voženje lađama’, navodi gđa Ružičić.
I poput sličnih malih mjesta u drugim krajevima zemlje, ni ovdje se decenijama nije ništa ulagalo. U Jezeru živi svega 1.300 ljudi i uz dobre projekte, svi bi mogli živjeti od turizma, seoskih gazdinstava i niza drugih usluga koje bi mogle biti interesantne turistima, posebno onima koji u velikom broju dolaze u obližnje Jajce. No, za ikakav ozbiljan početak, trebaju planovi i strategije koje trenutno ne postoje, kaže načelnica Ružičić.
‘Treba prvenstveno ljudskih resursa, stručnog kadra koji bi ovdje razvio strategiju razvoja, pristupio planski izradi svih tih turističkih kompleksa’, navodi ona.
Ovakve oaze mira uistinu mogu imati perspektivu. Zato lokalna administracija očekuje pomoć vlade, privatne investicije ponajprije u hotelski smještaj i edukaciju stanovništva o dobrobiti turizma. Osim jednog ribogojilišta, koje je jedno od tri najveća u Evropi, ovdje ne postoji realni sektor proizvodnje, te je zato turizam ogromna šansa.
Propadanje kraljevskog grada
Dalje nizvodno, prema Plivskom jezeru, u gradu Jajcu nema problema sa iskorištenosti i prirode i kulturno historijskog nasljeđa. U ovom bh. turističkom biseru koji na jako malom prostoru ima 30 kulturno-historijskih spomenika, problemi su druge prirode. Zbog nebrige države, ova neprocjenjiva baština počinje polako da propada.
Fahrudin Burić, kustos historičar iz Jajca, navodi primjer jajačke tvrđave sa koje već otpadaju kameni blokovi i kojoj treba hitna zaštita.
‘ Prema procjeni stručnih lica za restauraciju i konzervaciju tvrđave potrebno je više od pola miliona maraka da bi se u više faza izvršila profesionalna i stručna restauracija i konzervacija’, navodi Burić.
Međutim, u BiH vlasti ovo ne shvataju ozbiljno što opet pokazuje njihov nivo odnosa prema turizmu i zaštiti samog nasljeđa. Iako bi za samo Jajce ovo značilo još bolji turistički proizvod i više turista, kaže Fahrudin Burić. Umjesto toga, vlasti iz budžeta nude simbolične sume.
‘Pa evo na početku, desetak dvadeset hiljada se ponudi, u finansijskom smislu’, kaže on.
No, problem jajačkog starog grada je mnogo više od propadanja spomenika. Kao malo gdje u svijetu, unutar spomenika prve kategorije, ovdje ćete naći izgrađene privatne kuće na kojima su satelitske antene, sportska igrališta ili slične instalacije kojima ovdje nije mjesto. Odmah uz tvrđavu nalaze se čak i vrtovi u kojima ljudi uzgajaju povrće. I niz drugih nelogičnosti koje su nastale u postratnom bezakonju u našoj zemlji. U međuvremenu, propadaju i ostaci crkve sv. Marije i tornja sv. Luke, iako su nacionalni spomenici i pod direktnom zaštitom države.
‘Zbog političkih i međunacionalnih neslaganja, objekat se nalazi u ovakom stanju gdje imamo primjere da se pojavljuju pukotine ili neki blokovi spadaju sa dijelova objekta’, kaže Fahrudin Burić.
I tamo gdje su vršeni radovi, nanesena je šteta. Primjer je čuveni jajački vodopad koji je saniran prije desetak godina. Rađena je stabilizacija terena i sedrene stijene, a rezultat je sljedeći.
‘Prema izvornom obliku vodopada, on je bio nekih 21 metar visine, a prilikom sanacije on je skraćen nekih 4 i po metra. Tako da, prema mom mišljenju, narušena je autentičnost kulturno-historijskog spomenika’, pojašnjava naš sagovornik.
Divlja gradnja i zaštita UNESCO-a
Sve što se dešava u Jajcu na svojim fotografijama zabilježio je Tvrtko Zrile, hroničar grada. U svojoj arhivi ima čak 150.000 fotografija. On već 40 godina skuplja sve o ovom gradu i ima 3000 podataka, a trenutno radi i na registru prirodnih i kulturnih dobara koji nema niti jedan grad u BiH. On poznaje svaki djelić Jajca i kaže da je ovo prepoznata destinacija gdje ljudi već žive od turizma, ali da je broj posjeta manji u odnosu na prije rata.
‘Možemo reći da je Jajce valorizirano u turističkom smislu. Osobito što imamo spomenike kulture za koje se plaća ulaz. Recimo, vodopad Jajce posjeti oko 100.000 posjetilaca tako da imamo prihode od vodopada 100 i više hiljada maraka’, navodi Zrile.
Ono što sada treba, kaže on, jesu veća ulaganja jer su se zahtjevi turista promijenili. Također, upis na listu UNESCO-a bio bi odličan potez, međutim, zbog nelegalne gradnje i devastacije, jajački stari grad nije ispunio niti jedan od 10 postavljenih kriterija kada je komisija ove organizacije dolazila u posjetu.
‘Ovo bi značilo ogromnu reklamu. Dalje, značilo bi da bi mi kao oni koji baštinimo tu kulturu , općina Jajce i država, morala više investirati da se sačuvaju ta kulturna dobra’, pojašnjava Tvrtko Zrile.
Umjesto da se kuće grade u tradicionalnom bosanskom stilu, lokalne vlasti dozvolile su divlju gradnju koja je narušila autentičnost ovog mjesta. Sada za eventualno uvrštenje na listu UNESCO-a ostaje samo nekolicina objekata.
Turizam u Jajcu pokrenut je 1897 godine kada je Austro-Ugarska otvorila hotel Grand, TADA jedan od nekoliko hotela u cijeloj zemlji, da bi dvije godine kasnije i jajački vodopad bio osvjetljen reflektorom.
Danas se čini da je sve prepušteno propadanju. Jajce spada u najstarije gradove u Bosni, preživjelo je četiri carstva, ali ovu modernu državu kao da najmanje interesuje. Dokazi za ovo na svakom su koraku.
